Chapter 6

¹ Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. ²Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. ³Ni u èemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, ⁴nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošæu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, ⁵pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, ⁶u èistoæi, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, ⁷u rijeèi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; ⁸slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; ⁹kao nepoznati, a poznati; kao umiruæi, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; ¹⁰kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaæujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. ¹¹Usta su naša otvorena vama, Korinæani, srce naše rašireno. ¹²Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. ¹³Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi. ¹⁴Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? ¹⁵Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? ¹⁶Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reèe Bog: Prebivat æu u njima i hoditi meðu njima; i bit æu Bog njihov, a oni narod moj. ¹⁷Zato iziðite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa neèisto ne dotièite i ja æu vas primiti. ¹⁸I bit æu vam otac i vi æete mi biti sinovi i kæeri, veli Gospodin Svemoguæi.