Chapter 5

¹ Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjeèan na nebesima. ²U ovome doista stenjemo i èeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; ³dakako, ako se naðemo obuèeni, ne goli. ⁴Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo optereæeni jer neæemo da budemo svuèeni, nego da se još obuèemo da život iskapi što je smrtno. ⁵A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. ⁶Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. ⁷Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. ⁸Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. ⁹Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. ¹⁰Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. ¹¹Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. ¹²Ne preporuèujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se dièe licem, a ne srcem. ¹³Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. ¹⁴Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; ¹⁵i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. ¹⁶Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. ¹⁷Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! ¹⁸A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. ¹⁹Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajuæi im opaèina njihovih i polažuæi u nas rijeè pomirenja. ²⁰Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! ²¹Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uèini da mi budemo pravednost Božja u njemu.