Chapter 4

¹ Zato, buduæi da po milosrðu imamo ovu službu, ne malakšemo. ²Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopaèujemo rijeè Božju, nego se objavljivanjem istine preporuèujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. ³Ako je i zastrto evanðelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: ⁴u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernièke da ne zasvijetli svjetlost evanðelja slave Krista koji je slika Božja. ⁵Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. ⁶Ta Bog koji reèe: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. ⁷To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oèito Božja, a ne od nas. ⁸U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeæi, ali ne zdvajajuæi; ⁹progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - ¹⁰uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem oèituje. ¹¹Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov oèituje u našem smrtnom tijelu. ¹²Tako smrt djeluje u nama, život u vama. ¹³A buduæi da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. ¹⁴Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas æe s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. ¹⁵A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. ¹⁶Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji èovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. ¹⁷Ta ova malenkost naše èasovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjeène slave ¹⁸jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjeèno.