Chapter 7

¹ Godine sto pedeset i prve uteèe iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. ²Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. ³Kad je on to doznao, reèe: "Ne pokazujte mi njihovih lica!" ⁴Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. ⁵Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sveæenikom. ⁶Oni su pred kraljem optuživali narod govoreæi: "Juda je sa svojom braæom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. ⁷Zato pošalji èovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagaèe!" ⁸Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorjeèja, èovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. ⁹Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio sveæeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. ¹⁰Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braæi s miroljubivim rijeèima, punim himbe. ¹¹Ali oni nisu vjerovali njihovim rijeèima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. ¹²A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeæe zakonoznanaca da pronaðe pravedno rješenje. ¹³Meðu Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. ¹⁴Govorahu oni: "S vojskom je došao sveæenik od Aronova plemena. Neæe nam uèiniti ništa nažao." ¹⁵Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Neæemo vam uèiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima." ¹⁶Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te izmeðu njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema rijeèima Pisma: ¹⁷"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa." ¹⁸Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili." ¹⁹Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskoèili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. ²⁰Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. ²¹Alkim se stao boriti za velikosveæenièku èast. ²²Oko njega sabraše se svi koji su smuæivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i poèinili mnogo zla u Izraelu. ²³Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, ²⁴stade obilaziti svim judejskim krajevima osveæujuæi se istaknutim prebjezima i braneæi im prolaz zemljom. ²⁵Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neæe moæi oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.

²⁶Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovoða, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. ²⁷Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruèi Judi i njegovoj braæi ove himbeno miroljubive rijeèi: ²⁸"Neka izmeðu mene i vas ne bude rata. Posjetit æu vas miroljubivo, sa slabom pratnjom." ²⁹Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. ³⁰Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. ³¹Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. ³²Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad. ³³Poslije tih dogaðaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki sveæenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. ³⁴Ali im se on naruga, ismija ih, oneèisti i obasu pogrdama. ³⁵U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit æu tu graðevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren. ³⁶Sveæenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih oèiju: ³⁷"Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuæa molitve i prošnje. ³⁸Osveti se tom èovjeku i njegovoj vojsci da padnu od maèa! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!" ³⁹Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska vojska. ⁴⁰Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuæe ljudi. On se ovako pomolio: ⁴¹"Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anðeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuæa. ⁴²Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnièki govorio protiv tvog Svetišta i sudi mu po njegovoj zloæi!" ⁴³Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. ⁴⁴Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. ⁴⁵Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeæi za njima bojnim trubama. ⁴⁶Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od maèa, nijedan nije izbjegao. ⁴⁷Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. ⁴⁸Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. ⁴⁹Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara. ⁵⁰Tako se judejska zemlja malo smirila.