« Prev 1 Maccabees 6 Next »

Chapter 6

1 U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Doèuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, 2da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. 3Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljaèkati ga, ali nije uspio jer su graðani doznali za njegovu nakanu. 4Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojaðen, probijati natrag u Babilon. 5Još dok je bio u Perziji, doðoše i javiše mu kako su poražene èete što su upale u judejsku zemlju. 6I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeæi, jer su oni pobijeðenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jaèi. 7Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova. 8Kad je kralj èuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. 9Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, 10dozva sve svoje prijatelje i reèe im: "Nestalo je sna s mojih oèiju i srce mi je klonulo od jada. 11Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreæe zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moæi bio poštovan i ljubljen. 12Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poèinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuðe što se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. 13Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuðoj zemlji!'" 14Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom. 15I dade mu svoju krunu, plašt i peèatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u voðenje kraljevstva. 16Tu kralj Antioh umrije godine sto èetrdeset i devete. 17Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator. 18Ali oni koji su bili u Tvrði uznemiravahu Izraelce oko Svetišta, neprestano smišljajuæi kako da im naude i tako pomognu poganima. 19Juda odluèi da ih uništi. Zato sazva sav narod na opsadu. 20Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Naèinili su strelišta i bojne naprave. 21Ali su neki od opkoljenih probili obruè, a njima se pridružili i neki od bezbožnih Izraelaca. 22Otišli su kralju i rekli mu: "Dokle æeš oklijevati da nam izvršiš pravdu i osvetiš našu braæu? 23Dobre volje pristali smo da služimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i držimo se njegovih odredaba. 24Zato sinovi našeg naroda opsjedaju Tvrðu i zamrziše na nas. I poubijali su sve koji su im dopali šaka i razgrabili su nam baštinu. 25I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve. 26Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrðu: hoæe da je zauzmu, a utvrdili su Svetište i Betsur. 27Ako im se ne isprijeèiš, uèinit æe još i više, a ti ih više neæeš zaustaviti." 28Na te se rijeèi kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starješine svojih pješaka i zapovjednike konjanika. 29Došle su mu i najamnièke èete drugih kraljevina i od morskih otoka. 30Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuæa pješaka i dvadeset tisuæa konjanika i trideset i dva slona uvježbana za rat. 31Došli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i èak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili. 32Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvrðe, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru. 33Kralj ustade u ranu zoru i požuri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su èete zauzele borbene položaje, a trube zatrubile. 34Slonovima su davali grožðani i dudov sok da ih potaknu za boj. 35Životinje su razmjestili meðu bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuæu pješaka opremljenih lanèanim oklopima i bronèanim šljemovima, a k tomu su svakoj životinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika. 36Ti su upravljali svim pokretima životinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali. 37Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila èetiri snažna ratnika. 38Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove. 39Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene štitove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja. 40Jedan se dio kraljevskih èeta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenuše u èvrstom i ureðenom rasporedu. 41Uzdrhtaše svi koji su èuli graju toga mnoštva, bahat njegovih stopala i zveket oružja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka. 42Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade šest stotina ljudi. 43Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj 44i žrtvova se da izbavi svoj narod i steèe vjeèno ime. 45Hrabro potrèa prema životinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili. 46Uvuèe se pod slona, probode ga maèem i ubi. Životinja se strovali na Eleazara i zgnjeèi ga. Tako on pogibe ondje. 47Židovi su, videæi silnu kraljevsku snagu i žestoku vojsku, pred njom uzmakli. 48Kraljevska vojska krenu protiv Židova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion, 49a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja poèivala. 50Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu. 51Prilièno je dugo opsjedao Svetište. Služio se protiv njega strelištima, bojnim napravama, bacaèima plamena, kamenja i strelica, a tako i praæarama. 52I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaèa. Borba potraja dugo. 53Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe. 54Tako su u Svetištu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspršili svaki na svoju stranu. 55Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje, 56vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima. 57Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovoðama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrðeno. Osim toga, èekaju nas poslovi kraljevstva. 58Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom. 59Dopustimo im da žive po svojim obièajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo poèinili." 60Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše. 61Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvrðe. 62Potom kralj uziðe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrðeno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši. 63Nato hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu naðe Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.

« Prev 1 Maccabees 6 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |