Chapter 6

¹ U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Doèuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, ²da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. ³Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljaèkati ga, ali nije uspio jer su graðani doznali za njegovu nakanu. ⁴Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojaðen, probijati natrag u Babilon. ⁵Još dok je bio u Perziji, doðoše i javiše mu kako su poražene èete što su upale u judejsku zemlju. ⁶I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeæi, jer su oni pobijeðenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jaèi. ⁷Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova. ⁸Kad je kralj èuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. ⁹Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, ¹⁰dozva sve svoje prijatelje i reèe im: "Nestalo je sna s mojih oèiju i srce mi je klonulo od jada. ¹¹Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreæe zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moæi bio poštovan i ljubljen. ¹²Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poèinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuðe što se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. ¹³Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuðoj zemlji!'" ¹⁴Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom. ¹⁵I dade mu svoju krunu, plašt i peèatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u voðenje kraljevstva. ¹⁶Tu kralj Antioh umrije godine sto èetrdeset i devete. ¹⁷Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator. ¹⁸Ali oni koji su bili u Tvrði uznemiravahu Izraelce oko Svetišta, neprestano smišljajuæi kako da im naude i tako pomognu poganima. ¹⁹Juda odluèi da ih uništi. Zato sazva sav narod na opsadu. ²⁰Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Naèinili su strelišta i bojne naprave. ²¹Ali su neki od opkoljenih probili obruè, a njima se pridružili i neki od bezbožnih Izraelaca. ²²Otišli su kralju i rekli mu: "Dokle æeš oklijevati da nam izvršiš pravdu i osvetiš našu braæu? ²³Dobre volje pristali smo da služimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i držimo se njegovih odredaba. ²⁴Zato sinovi našeg naroda opsjedaju Tvrðu i zamrziše na nas. I poubijali su sve koji su im dopali šaka i razgrabili su nam baštinu. ²⁵I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve. ²⁶Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrðu: hoæe da je zauzmu, a utvrdili su Svetište i Betsur. ²⁷Ako im se ne isprijeèiš, uèinit æe još i više, a ti ih više neæeš zaustaviti." ²⁸Na te se rijeèi kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starješine svojih pješaka i zapovjednike konjanika. ²⁹Došle su mu i najamnièke èete drugih kraljevina i od morskih otoka. ³⁰Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuæa pješaka i dvadeset tisuæa konjanika i trideset i dva slona uvježbana za rat. ³¹Došli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i èak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili. ³²Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvrðe, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru. ³³Kralj ustade u ranu zoru i požuri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su èete zauzele borbene položaje, a trube zatrubile. ³⁴Slonovima su davali grožðani i dudov sok da ih potaknu za boj. ³⁵Životinje su razmjestili meðu bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuæu pješaka opremljenih lanèanim oklopima i bronèanim šljemovima, a k tomu su svakoj životinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika. ³⁶Ti su upravljali svim pokretima životinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali. ³⁷Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila èetiri snažna ratnika. ³⁸Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove. ³⁹Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene štitove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja. ⁴⁰Jedan se dio kraljevskih èeta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenuše u èvrstom i ureðenom rasporedu. ⁴¹Uzdrhtaše svi koji su èuli graju toga mnoštva, bahat njegovih stopala i zveket oružja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka. ⁴²Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade šest stotina ljudi. ⁴³Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj ⁴⁴i žrtvova se da izbavi svoj narod i steèe vjeèno ime. ⁴⁵Hrabro potrèa prema životinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili. ⁴⁶Uvuèe se pod slona, probode ga maèem i ubi. Životinja se strovali na Eleazara i zgnjeèi ga. Tako on pogibe ondje. ⁴⁷Židovi su, videæi silnu kraljevsku snagu i žestoku vojsku, pred njom uzmakli. ⁴⁸Kraljevska vojska krenu protiv Židova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion, ⁴⁹a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja poèivala. ⁵⁰Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu. ⁵¹Prilièno je dugo opsjedao Svetište. Služio se protiv njega strelištima, bojnim napravama, bacaèima plamena, kamenja i strelica, a tako i praæarama. ⁵²I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaèa. Borba potraja dugo. ⁵³Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe. ⁵⁴Tako su u Svetištu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspršili svaki na svoju stranu. ⁵⁵Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje, ⁵⁶vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima. ⁵⁷Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovoðama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrðeno. Osim toga, èekaju nas poslovi kraljevstva. ⁵⁸Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom. ⁵⁹Dopustimo im da žive po svojim obièajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo poèinili." ⁶⁰Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše. ⁶¹Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvrðe. ⁶²Potom kralj uziðe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrðeno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši. ⁶³Nato hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu naðe Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.