Chapter 8

¹ Tada je Juda doèuo za Rimljane: kako su moæni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraæaju i kako su veoma jaki. ²Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junaštvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak, ³o svemu što su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata, ⁴kako su razboritošæu i ustrajnošæu zavladali svim onim podruèjem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godišnji danak. ⁵Napokon su oružjem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih. ⁶Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih pošao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pješacima. ⁷Uhvatili su ga živa, odredili da on i njegovi nasljednici plaæaju težak danak, da dadu taoce i prepuste im ⁸zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepših pokrajina, koje onda dadoše kralju Eumenu. ⁹Kad su pak neki iz Grèke naumili doæi da ih istrijebe, ¹⁰Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovoðu. Udarili su na njih te je palo mnogo žrtava. Odveli su u ropstvo njihove žene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrðave i podjarmili ih sve do danas. ¹¹A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podložili. ¹²Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji èuju za njihovo ime. ¹³Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su ojaèali. ¹⁴Unatoè svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio. ¹⁵Osnovali su vijeæe u kojem svaki dan vijeæa trista i dvadeset èlanova, savjetujuæi se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja. ¹⁶Svake godine povjeravaju jednome èovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog èovjeka slušaju: meðu njima nema ni zavisti ni ljubomore. ¹⁷Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuæe, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez ¹⁸da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grèko kraljevstvo porobljuje Izraela. ¹⁹Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili: ²⁰"Juda zvan Makabej i njegova braæa sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje." ²¹Taj se zahtjev senatorima svidio. ²²Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronèane ploèe i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu: ²³"Neka sreæa prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A maè i neprijatelj bio od njih daleko! ²⁴Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat, ²⁵židovski æe se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale. ²⁶Protivnicima neæe davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni laðama. Tako je zakljuèio Rim. I on æe vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo. ²⁷Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani æe se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike. ²⁸Napadaèima neæe se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni laða. Tako je zakljuèio Rim i on æe se ovih obaveza držati bez prijevare. ²⁹Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom. ³⁰Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to uèiniti po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to æe ih obvezivati. ³¹Što se tièe zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zašto pritišæeš jarmom Židove, naše prijatelje i saveznike? ³²Potuže li se još jednom na tebe, ustat æemo na obranu njihovih prava i zavojštit æemo protiv tebe na moru i na kopnu.'"