« Prev 1 Maccabees 2 Next »

Chapter 2

1 U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, sveæenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu. 2A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, 3Šimuna prozvana Tasi, 4Judu prozvana Makabej, 5Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. 6Videæi kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija 7zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetište naše u ruke tuðinaca? 8Svetište njegovo postade k'o èovjek bez èasti, 9posuðe, slava njegova, za plijen opljaèkano; nejaèad njegova po trgovima poklana, mladiæi njegovi hrana oštrim maèevima! 10Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?! 11Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom. 12Gle, Svetište naše - ljepota i slava naša - opustje, oskvrnuše ga pogani! 13Èemu nam život?" 14I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeæu, navukoše kostrijet i proplakaše gorko. 15Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, doðoše u Modin da prinude na žrtvovanje. 16Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani. 17Kraljevi ljudi priðu Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si èovjek ugledan u ovom gradu, èastan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braæa. 18Priði dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to uèiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa æeš i ti i tvoji sinovi uæi u krug kraljevih prijatelja i bit æete èašæeni srebrom i zlatom i mnogim darovima." 19Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašæu njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, 20ja i moji sinovi i sva braæa moja slijedit æemo Savez otaca svojih. 21Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. 22I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo." 23Tek što je on to kazao, a Židov neki priðe pred oèima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. 24Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrèi i zakla ga na žrtveniku. 25U isti èas ubi i kraljeva èovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. 26Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoæ Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. 27Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom." 28I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje. 29Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju 30sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. 31I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. 32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. 33I poruèiše im: "Dosta je! Iziðite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!" 34Ali im oni odgovoriše: "Ne izlazimo i neæemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji." 35Napadoše ih bez oklijevanja. 36A oni im nisu uzvraæali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. 37"Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedužnosti. Svjedoèe nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno." 38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom - oko tisuæu duša. 39Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko: 40"Ako uèinimo svi mi tako", rekoše jedan drugomu, "kao ova naša braæa, i ne poðemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo æe nas istrijebiti sa zemlje." 41I tako toga dana donesoše odluku: "Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat æemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braæa naša u zbjegovima." 42Pridružila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. 43I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojaèanje. 44Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše - da se spase - po poganskim zemljama. 45A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. 46Silom su obrezivali neobrezane djeèake koje bi našli na podruèju Izraela. 47Progonili su drske tuðince. I pothvat im je uspijevao. 48Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnièka. 49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reèe on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steæi æete tako slavu veliku, bit æe vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji oèuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošæu i primio je obeæanje vjeènog sveæeništva. 55Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. 57Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. 58Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. 59Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. 60Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja. 61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. 62Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. 63Danas se visoko diže, sutra ga veæ naæi ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. 64Junaci mi, djeco, budite; Zakona se èvrsto držite da se u njem proslavite. 65Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, èovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on æe vam biti otac! 66Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit æe vam vojskovoða i zapovijedat æe u ratu protiv pogana. 67Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. 68Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona." 69Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridružen svojim ocima. 70Umro je u godini sto èetrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. Ê(166.-160. prije Krista)

« Prev 1 Maccabees 2 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |