Chapter 2

¹ U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, sveæenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu. ²A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, ³Šimuna prozvana Tasi, ⁴Judu prozvana Makabej, ⁵Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. ⁶Videæi kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija ⁷zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetište naše u ruke tuðinaca? ⁸Svetište njegovo postade k'o èovjek bez èasti, ⁹posuðe, slava njegova, za plijen opljaèkano; nejaèad njegova po trgovima poklana, mladiæi njegovi hrana oštrim maèevima! ¹⁰Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?! ¹¹Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom. ¹²Gle, Svetište naše - ljepota i slava naša - opustje, oskvrnuše ga pogani! ¹³Èemu nam život?" ¹⁴I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeæu, navukoše kostrijet i proplakaše gorko. ¹⁵Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, doðoše u Modin da prinude na žrtvovanje. ¹⁶Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani. ¹⁷Kraljevi ljudi priðu Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si èovjek ugledan u ovom gradu, èastan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braæa. ¹⁸Priði dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to uèiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa æeš i ti i tvoji sinovi uæi u krug kraljevih prijatelja i bit æete èašæeni srebrom i zlatom i mnogim darovima." ¹⁹Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašæu njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, ²⁰ja i moji sinovi i sva braæa moja slijedit æemo Savez otaca svojih. ²¹Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. ²²I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo." ²³Tek što je on to kazao, a Židov neki priðe pred oèima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. ²⁴Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrèi i zakla ga na žrtveniku. ²⁵U isti èas ubi i kraljeva èovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. ²⁶Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoæ Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. ²⁷Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom." ²⁸I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje. ²⁹Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju ³⁰sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. ³¹I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. ³²Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. ³³I poruèiše im: "Dosta je! Iziðite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!" ³⁴Ali im oni odgovoriše: "Ne izlazimo i neæemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji." ³⁵Napadoše ih bez oklijevanja. ³⁶A oni im nisu uzvraæali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. ³⁷"Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedužnosti. Svjedoèe nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno." ³⁸I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom - oko tisuæu duša. ³⁹Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko: ⁴⁰"Ako uèinimo svi mi tako", rekoše jedan drugomu, "kao ova naša braæa, i ne poðemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo æe nas istrijebiti sa zemlje." ⁴¹I tako toga dana donesoše odluku: "Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat æemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braæa naša u zbjegovima." ⁴²Pridružila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. ⁴³I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojaèanje. ⁴⁴Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše - da se spase - po poganskim zemljama. ⁴⁵A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. ⁴⁶Silom su obrezivali neobrezane djeèake koje bi našli na podruèju Izraela. ⁴⁷Progonili su drske tuðince. I pothvat im je uspijevao. ⁴⁸Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnièka. ⁴⁹A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reèe on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. ⁵⁰Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. ⁵¹Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steæi æete tako slavu veliku, bit æe vam besmrtno ime. ⁵²Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? ⁵³A Josip je u svojoj nevolji oèuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. ⁵⁴Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošæu i primio je obeæanje vjeènog sveæeništva. ⁵⁵Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. ⁵⁶Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. ⁵⁷Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. ⁵⁸Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. ⁵⁹Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. ⁶⁰Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja. ⁶¹Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. ⁶²Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. ⁶³Danas se visoko diže, sutra ga veæ naæi ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. ⁶⁴Junaci mi, djeco, budite; Zakona se èvrsto držite da se u njem proslavite. ⁶⁵Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, èovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on æe vam biti otac! ⁶⁶Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit æe vam vojskovoða i zapovijedat æe u ratu protiv pogana. ⁶⁷Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. ⁶⁸Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona." ⁶⁹Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridružen svojim ocima. ⁷⁰Umro je u godini sto èetrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. Ê(166.-160. prije Krista)