Contents

« Prev 1 Maccabees 1 Next »

Chapter 1

1 Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada veæ gospodar Grèke - provali iz zemlje Kitima i potuèe Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. 2Povede mnoge ratove, zauze tvrðave i poubija kraljeve zemlje. 3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. 4Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaæaju danak. 5Konaèno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. 6Sazva svoje službenike, odliènike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo. 7Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije. 8A njegovi èasnici preuzeše vlast, svaki na svome podruèju. 9Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.

10Od njih doðe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grèkoga. 11U one dane naðoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snaðoše nas mnoga zla." 12I mnogima se to svidjelo. 13Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim obièajima. 14I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to obièavaju pogani, 15prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da èine zlo.

16Kad je Antioh uèvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima. 17Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem. 18I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmaèe i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni. 19I tako oni zagospodariše egipatskim utvrðenim gradovima i poplijeniše Egipat. 20A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto èetrdeset i treæe vrati i krene protiv Izraela. Uziðe na Jeruzalem sa silnom vojskom. 21Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijeænjak sa svim, priborom, 22stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na proèelju Hrama, koje ogoli. 23Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuðe i opljaèkao tajne riznice koje je mogao pronaæi. 24Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo. 25U Izraelu nasta opæa tuga po svim mjestima. 26Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladiæi i djevojke - ljepota ženska sva uvenu. 27Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše. 28Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu. 29Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji doðe u Jeruzalem s jakom vojskom. 30Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuèe ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca. 31Opljaèka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuæe i zid unaokolo. 32Žene i djecu uèiniše sebi robljem i porazdijeliše meðu sobom stoku. 33Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom. 34Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše. 35Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo. 36Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu. 37Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto. 38Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuðina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše. 39Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo. 40K'o nekoæ slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje. 41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obièaje. 42I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. 43I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i poèeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. 44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obièajima tuðinaca koji su u zemlji, 45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; 46da se oneèisti Svetište i sveti narod; 47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i neèiste životinje; 48da se više ne obrezuju djeca, da se oneèiste svakom neèistoæom i gnusobom 49i tako zaborave Zakon i izmijene sve obièaje. 50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuðen je na smrt. 51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve. 52I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika uèiniše u zemlji. 53Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima. 54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto èetrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. 55I palili su tamjan na vratima kuæa i po trgovima. 56A u koga naðoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. 57Ako bi otkrili da tko èuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; 61objesili bi im o vrat dojenèad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje. 62Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od neèistih jela. 63Radije su išli u smrt nego da se oneèiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali. 64Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.

« Prev 1 Maccabees 1 Next »
VIEWNAME is workSection