« Prev 1 Maccabees 3 Next »

Chapter 3

1 Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej. 2Podupriješe ga sva njegova braæa i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov. 3On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim maèem tabor štiteæi. 4Premac lavu svojim djelima, postade k'o laviæ što za plijenom rièe. 5Gonio je otpadnike, trag im njušeæi; palio je tlaèitelje svoga naroda. 6Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posreæilo. 7Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat æe se uspomena njegova. 8Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati. 9Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene. 10Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. 11Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuèe ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. 12Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji maè Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života. 13Kad je Seron, sirski vojvoda, èuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki èas krenu u rat, 14reèe: "Steæi æu ime i proslavit æu se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rijeè." 15I krenu i uzaðe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim. 16Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprijeèi mu se Juda sa šakom ljudi. 17Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako æe se oduprijeti nas šaèica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane." 18A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i šaèica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šaèicom. 19Pobjeda u ratu ne zavisi od jaèine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. 20Ovi izlaze na nas u premoæi drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene, 21a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. 22Zato æe ih Gospod pred našim oèima satrti, i ništa se ne bojte." 23Tako reèe i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku. 24Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju. 25I zavlada strah pred Judom i braæom njegovom i obuze prepast sve okolne narode. 26Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima. 27Kad je sve to èuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna. 28Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku. 29Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmuèio zemlju zatiruæi zakone koji postojahu odiskona. 30Poboja se dakle da neæe, kako je veæ bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoæi darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujuæi u tom svoje prethodnike. 31U toj je tjeskobi odluèi poæi na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca. 32Ostavi Liziju, èovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice. 33I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati. 34Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema: 35da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto, 36a onda da se na svem onom podruèju nasele tuðinci i njima da se razdijeli njihova zemlja. 37Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto èetrdeset i sedme. Prijeðe preko Eufrata i poèe se probijati kroz gornje krajeve. 38Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junaène, prijatelje kraljeve. 39S njima posla èetrdeset tisuæa pješaka i sedam tisuæa konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. 40I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. 41Kad se o tome proèulo meðu trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te doðoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevaèima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja. 42Juda pak i njegova braæa vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu podruèju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. 43Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i poðimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!" 44I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrðe. 45Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uðe ili da iziðe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrðavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost išèezla, umuknula mu frula i citara. 46Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoæ Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. 47Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. 48Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inaèe pogani traže od svojih idola. 49Iznesoše sveæenièku odjeæu i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. 50I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada uèinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? 51Svetište se tvoje gazi i skvrni, sveæenstvo je tvoje tužno, poniženo. 52Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. 53Kako æemo im odoljeti ako nam ti ne priteèeš u pomoæ?" 54I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa. 55Juda tada postavi narodu starješine: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 56Onima pak koji su baš gradili kuæu, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kuæi. 57I vojska krenu i utabori se južno od Emausa. 58Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje. 59Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja. 60Bit æe onako kako Nebo hoæe."

« Prev 1 Maccabees 3 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |