Chapter 3

¹ Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej. ²Podupriješe ga sva njegova braæa i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov. ³On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim maèem tabor štiteæi. ⁴Premac lavu svojim djelima, postade k'o laviæ što za plijenom rièe. ⁵Gonio je otpadnike, trag im njušeæi; palio je tlaèitelje svoga naroda. ⁶Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posreæilo. ⁷Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat æe se uspomena njegova. ⁸Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati. ⁹Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene. ¹⁰Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. ¹¹Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuèe ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. ¹²Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji maè Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života. ¹³Kad je Seron, sirski vojvoda, èuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki èas krenu u rat, ¹⁴reèe: "Steæi æu ime i proslavit æu se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rijeè." ¹⁵I krenu i uzaðe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim. ¹⁶Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprijeèi mu se Juda sa šakom ljudi. ¹⁷Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako æe se oduprijeti nas šaèica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane." ¹⁸A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i šaèica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šaèicom. ¹⁹Pobjeda u ratu ne zavisi od jaèine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. ²⁰Ovi izlaze na nas u premoæi drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene, ²¹a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. ²²Zato æe ih Gospod pred našim oèima satrti, i ništa se ne bojte." ²³Tako reèe i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku. ²⁴Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju. ²⁵I zavlada strah pred Judom i braæom njegovom i obuze prepast sve okolne narode. ²⁶Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima. ²⁷Kad je sve to èuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna. ²⁸Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku. ²⁹Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmuèio zemlju zatiruæi zakone koji postojahu odiskona. ³⁰Poboja se dakle da neæe, kako je veæ bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoæi darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujuæi u tom svoje prethodnike. ³¹U toj je tjeskobi odluèi poæi na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca. ³²Ostavi Liziju, èovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice. ³³I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati. ³⁴Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema: ³⁵da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto, ³⁶a onda da se na svem onom podruèju nasele tuðinci i njima da se razdijeli njihova zemlja. ³⁷Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto èetrdeset i sedme. Prijeðe preko Eufrata i poèe se probijati kroz gornje krajeve. ³⁸Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junaène, prijatelje kraljeve. ³⁹S njima posla èetrdeset tisuæa pješaka i sedam tisuæa konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. ⁴⁰I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. ⁴¹Kad se o tome proèulo meðu trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te doðoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevaèima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja. ⁴²Juda pak i njegova braæa vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu podruèju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. ⁴³Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i poðimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!" ⁴⁴I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrðe. ⁴⁵Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uðe ili da iziðe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrðavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost išèezla, umuknula mu frula i citara. ⁴⁶Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoæ Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. ⁴⁷Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. ⁴⁸Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inaèe pogani traže od svojih idola. ⁴⁹Iznesoše sveæenièku odjeæu i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. ⁵⁰I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada uèinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? ⁵¹Svetište se tvoje gazi i skvrni, sveæenstvo je tvoje tužno, poniženo. ⁵²Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. ⁵³Kako æemo im odoljeti ako nam ti ne priteèeš u pomoæ?" ⁵⁴I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa. ⁵⁵Juda tada postavi narodu starješine: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. ⁵⁶Onima pak koji su baš gradili kuæu, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kuæi. ⁵⁷I vojska krenu i utabori se južno od Emausa. ⁵⁸Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje. ⁵⁹Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja. ⁶⁰Bit æe onako kako Nebo hoæe."