Chapter 13

¹ Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši. ²Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga. ³Tješio je narod govoreæi: "Dobro znate što smo ja i moja braæa i kuæa mog oca uèinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli. ⁴Sva su moja braæa izginula za Izrael. Ja sam ostao sam. ⁵U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braæe. ⁶Nego radije æu osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru." ⁷Èim je narod èuo te rijeèi, rasplamtio se duh u njemu. ⁸Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si naš voða namjesto Jude i svoga brata Jonatana! ⁹Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi æemo izvršiti." ¹⁰Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i žurno dovršio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio. ¹¹Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio. ¹²Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na židovsku zemlju. S njime je bio zasužnjeni Jonatan. ¹³Šimun se utaborio kod Adide naprama ravnici. ¹⁴Kad je Trifon doznao da je Šimun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kažu: ¹⁵"Zbog srebra što ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za službe što ih je obnašao držimo ga u sužanjstvu. ¹⁶Zato sad pošalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pušten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda æemo ga pustiti." ¹⁷Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i djeèake da na sebe ne navuèe veliko neprijateljstvo naroda. ¹⁸Jer bi inaèe rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i djeèake. ¹⁹Zato je poslao djeèake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana. ²⁰Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se ispreèavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio. ²¹A oni koji su bili u Tvrði poslaše Trifonu poslanike, tražeæi da brzo doðe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom. ²²Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noæi pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu. ²³Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše. ²⁴Potom se Trifon vratio u svoju zemlju. ²⁵Šimun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca. ²⁶Za njim je žalio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana. ²⁷Šimun je na grobnici svog oca i svoje braæe podigao nadgrobnik od kamena uglaðena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine. ²⁸Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i èetvorici braæe. ²⁹Naèinio im je podnožja, okružio ih visokim stupovima, na stupove je na vjeèni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane laðe da ih vide svi koji plove morem. ³⁰Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas. ³¹Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru. ³²Zavladao je namjesto njega, ovjenèao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju. ³³A Šimun je ponovo sagradio tvrðave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrðave je opskrbio hranom. ³⁴Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati. ³⁵Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako: ³⁶"Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sveæenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod. ³⁷Primili smo zlatnu krunu i palmovu granèicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza. ³⁸Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrðave što ste ih sagradili neka su vaše. ³⁹Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva. ⁴⁰Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka meðu nama vlada mir." ⁴¹Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela, ⁴²i narod je u svojim poveljama i ugovorima poèeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog sveæenika, židovskog vojskovoðe i glavara Šimuna." ⁴³U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Naèinio je kule na kotaèima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga. ⁴⁴Oni s kule uskoèili su u mjesto. U gradu nasta velika strka. ⁴⁵Graðani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeæu i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir: ⁴⁶"Ne postupaj s nama po našoj zloæi nego po svojem milosrðu!" ⁴⁷Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, oèistio kuæe u kojima su držali idole, a zatim uðe uz pjesme i hvalospjeve. ⁴⁸Uklonio je odande svaku neèistoæu, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište. ⁴⁹Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrði nije se dopuštalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi. ⁵⁰Zavapili su k Šimunu da s njima sklopi mir, a on tako i uèini, ali ih odande istjera i oèisti Tvrðu od svake poganštine. ⁵¹Židovi su u nju ušli dvadeset i treæega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su noseæi palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izbaèen iz Izraela. ⁵²Šimun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrðe te se ondje sa svojima nastanio. ⁵³Kad je Šimun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muževne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.