Chapter 12

¹ Videæi da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo. ²Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima. ³Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki sveæenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da meðu sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije." ⁴Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju. ⁵Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima: ⁶"Veliki sveæenik Jonatan, narodno vijeæe, sveæenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braæu Spartance. ⁷Veæ prije poslao je Arije, koji je vladao meðu vama, velikom sveæeniku Oniji pismo u kojem potvrðuje da ste naša braæa, kako to pokazuje priloženi prijepis. ⁸Onija je s poèastima doèekao èovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu. ⁹Što se nas tièe, iako nam to ne bi bilo potrebno buduæi da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige, ¹⁰pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otuðimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva. ¹¹Mi se vas neprestano sjeæamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim sveèanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjeæati se braæe. ¹²Radujemo se vašoj slavi. ¹³Oko nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi naši susjedi. ¹⁴U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima, ¹⁵jer nam s Neba dolazi pomoæ koja nas jaèa. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi. ¹⁶Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije. ¹⁷Njima smo naložili da poðu i k vama, da vas pozdrave i uruèe vam naša pisma o obnavljanju bratstva. ¹⁸I sad æe nam biti drago ako nam na to odgovorite." ¹⁹Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji: ²⁰"Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sveæenika Oniju. ²¹Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braæa i da su od Abrahamova roda. ²²Sad, kad to znamo, bit æe nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju. ²³Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka." ²⁴Uto je Jonatan doèuo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s jaèom vojskom nego prije da udare na nj. ²⁵Izišao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da uðu u njegovu zemlju. ²⁶Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da noæu navale na njih. ²⁷Kad je zašlo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oružje drže pod rukom, da svu noæ budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstraže. ²⁸Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se uplašili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre. ²⁹Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre. ³⁰Jonatan ih stade goniti, ali ih ne stiže buduæi da su prešli rijeku Eleuter. ³¹Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio. ³²Zatim je digao tabor i došao u Damask i prošao svu tu zemlju. ³³A Šimun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je. ³⁴Èuo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim pristašama. U nj je smjestio posadu da ga èuvaju. ³⁵Kad se Jonatan vratio, sazvao je skupštinu narodnih starješina i s njima odluèio da u Judeji sagradi tvrðave, ³⁶da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izmeðu Tvrðe i grada i tako odijeli Tvrðu od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati. ³⁷Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Srušio se dio zida na potoku s istoène strane. Obnovili su èetvrt zvanu Kafenata. ³⁸A Šimun ponovo sagradi Adidu u Šefeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama. ³⁹Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenèa se krunom i digne ruku na kralja Antioha. ⁴⁰Bojeæi se da ga Jonatan ne sprijeèi i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan. ⁴¹Jonatan iziðe preda nj sa èetrdeset tisuæa ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan. ⁴²Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku. ⁴³I tako ga primi s poèastima, preporuèi ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i èetama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga. ⁴⁴Jonatanu je rekao: "Zašto si zamarao sav taj narod kad meðu nama ne prijeti rat? ⁴⁵Pošalji ih, dakle, svojim kuæama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat æu ti taj grad kao i ostale tvrðave, ostatak èeta i sve službenike, zatim æu se vratiti i otiæi, jer radi toga sam i došao." ⁴⁶Jonatan mu povjerova i uèini kako je on rekao. Otpustio je èete da odu u židovsku zemlju. ⁴⁷Uza se je ostavio tri tisuæe ljudi, od kojih je dvije tisuæe odvojio u Galileji, a tisuæu ih je pošlo s njim. ⁴⁸Kad je Jonatan ušao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvoriše vrata, uhvatiše ga i posjekoše sve njegove pratioce. ⁴⁹Trifon je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice. ⁵⁰Ti su doznali da je Jonatan uhvaæen i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i pošli stisnutih redova, spremni za boj. ⁵¹Kad su progonitelji vidjeli da im je život ugrožen, vratiše se. ⁵²Svi su živi i zdravi došli u židovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao. ⁵³Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: "Nemaju ni voðe ni pomoænika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa æemo im zatrti spomen meðu ljudima!" Ê(143.-134. prije Krista)