« Prev 1 Maccabees 11 Next »

Chapter 11

1 Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo doèepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome. 2Poðe u Siriju s prijateljskim rijeèima. Graðani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast. 3Ali èim bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu. 4Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. 5Pripovijedali su kralju što je Jonatan uèinio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio. 6Jonatan je došao u Jopu i sveèano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu prenoæili. 7Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem. 8Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Poèeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra. 9Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da meðu sobom sklopimo savez. Dat æu ti svoju kæer koju ima Aleksandar i kraljevat æeš u kraljevstvu svog oca. 10Žao mi je što sam njemu dao svoju kæer. On mi radi o glavi." 11Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo. 12Oduzeo mu je svoju kæer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade oèito. 13Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom. 14Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili. 15Kad je Aleksandar za sve to èuo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg. 16Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje. 17Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju. 18Treæi dan potom umro je kralj Ptolemej, a graðani su pobili njegove posade po tvrðavama. 19Kraljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije.

20U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrðu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. 21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrðu. 22Na tu se vijest kralj razgnjevi. Èim je to èuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije doðe u Ptolemaidu na razgovor s njim. 23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i sveæenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. 24Ponijevši srebra i zlata, odjeæe i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. 25Neki su ga odmetnici optuživali, 26ali je kralj uèinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. 27Potvrdio mu je veliko sveæeništvo i sve ostale èasti što ih je imao otprije i uvrstio ga meðu svoje prve prijatelje. 28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaæanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeæa tri stotine talenata. 29Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja: 30"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. 31Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome roðaku Lastenu upuæujemo i vama da znate: 32kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. 33Odluèili smo da uèinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. 34Potvrðujemo im i judejsko podruèje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveæa. 35Što se tièe naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. 36Ništa od toga neæe biti opozvano odsele pa dovijeka. 37Zato se sad pobrinite i naèinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

38Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje èete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaèio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve èete njegovih otaca. 39Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videæi da se sve èete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha. 40Usrdno ga je nagovarao da mu preda djeèaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je uèinio Demetrije i kako ga mrze njegove èete. Ondje je ostao mnogo vremena. 41Meðuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrðe i ostalih tvrðava povuèe posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. 42Demetrije je poruèio Jonatanu: "Ne samo da æu to za tebe i tvoj narod uèiniti negu æu tebe i tvoj narod obasuti èastima èim mi se za to pruži prilika. 43Zasad bi dobro uèinio kad bi mi u pomoæ poslao ljude, jer su mi se sve moje èete iznevjerile." 44Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuæe ljudi viènih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova. 45Gotovo stotinu i dvadeset tisuæa graðana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja. 46Kralj je utekao u dvor, a graðani zaposjeli ulice i poèeli napadati. 47Tada kralj pozva u pomoæ Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziðoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuæa stanovnika. 48Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja. 49Kad su graðani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju: 50"Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad." 51Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena. 52Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna. 53Ali je prekršio sva svoja obeæanja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga nego ga silno žalostio.

Okršaj kod Hasora

54Poslije toga vratio se Trifon i s njim djeèak Antioh, koji se zakraljio i ovjenèao krunom. 55Tada su se oko njega skupile sve èete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile. 56Trifon se doèepao slonova i zavladao Antiohijom. 57Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrðujem te za vrhovnog sveæenika i postavljam te nad èetiri pokrajine i odreðujem da budeš meðu kraljevim prijateljima." 58Ujedno mu je poslao zlatno posuðe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih èaša, da se oblaèi u grimiz i nosi zlatnu kopèu. 59Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovoðu od Tirskih stepenica do meða egipatskih. 60Jonatan krenu na obilazak Prekorjeèja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, graðani su ga sveèano doèekali. 61Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti. 62Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska. 63Jonatan je èuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti. 64On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji. 65Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. 66Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. 67Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. 68Strana vojska poðe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, 69ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku. 70Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. 71Tada Jonatan razdrije odjeæu na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se. 72Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. 73Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše. 74Taj su dan pale tri tisuæe ljudi tuðinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.

« Prev 1 Maccabees 11 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |