Chapter 11

¹ Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo doèepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome. ²Poðe u Siriju s prijateljskim rijeèima. Graðani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast. ³Ali èim bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu. ⁴Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. ⁵Pripovijedali su kralju što je Jonatan uèinio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio. ⁶Jonatan je došao u Jopu i sveèano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu prenoæili. ⁷Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem. ⁸Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Poèeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra. ⁹Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da meðu sobom sklopimo savez. Dat æu ti svoju kæer koju ima Aleksandar i kraljevat æeš u kraljevstvu svog oca. ¹⁰Žao mi je što sam njemu dao svoju kæer. On mi radi o glavi." ¹¹Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo. ¹²Oduzeo mu je svoju kæer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade oèito. ¹³Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom. ¹⁴Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili. ¹⁵Kad je Aleksandar za sve to èuo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg. ¹⁶Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje. ¹⁷Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju. ¹⁸Treæi dan potom umro je kralj Ptolemej, a graðani su pobili njegove posade po tvrðavama. ¹⁹Kraljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije.

²⁰U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrðu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. ²¹Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrðu. ²²Na tu se vijest kralj razgnjevi. Èim je to èuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije doðe u Ptolemaidu na razgovor s njim. ²³Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i sveæenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. ²⁴Ponijevši srebra i zlata, odjeæe i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. ²⁵Neki su ga odmetnici optuživali, ²⁶ali je kralj uèinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. ²⁷Potvrdio mu je veliko sveæeništvo i sve ostale èasti što ih je imao otprije i uvrstio ga meðu svoje prve prijatelje. ²⁸Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaæanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeæa tri stotine talenata. ²⁹Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja: ³⁰"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. ³¹Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome roðaku Lastenu upuæujemo i vama da znate: ³²kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. ³³Odluèili smo da uèinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. ³⁴Potvrðujemo im i judejsko podruèje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveæa. ³⁵Što se tièe naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. ³⁶Ništa od toga neæe biti opozvano odsele pa dovijeka. ³⁷Zato se sad pobrinite i naèinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

³⁸Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje èete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaèio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve èete njegovih otaca. ³⁹Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videæi da se sve èete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha. ⁴⁰Usrdno ga je nagovarao da mu preda djeèaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je uèinio Demetrije i kako ga mrze njegove èete. Ondje je ostao mnogo vremena. ⁴¹Meðuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrðe i ostalih tvrðava povuèe posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. ⁴²Demetrije je poruèio Jonatanu: "Ne samo da æu to za tebe i tvoj narod uèiniti negu æu tebe i tvoj narod obasuti èastima èim mi se za to pruži prilika. ⁴³Zasad bi dobro uèinio kad bi mi u pomoæ poslao ljude, jer su mi se sve moje èete iznevjerile." ⁴⁴Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuæe ljudi viènih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova. ⁴⁵Gotovo stotinu i dvadeset tisuæa graðana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja. ⁴⁶Kralj je utekao u dvor, a graðani zaposjeli ulice i poèeli napadati. ⁴⁷Tada kralj pozva u pomoæ Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziðoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuæa stanovnika. ⁴⁸Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja. ⁴⁹Kad su graðani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju: ⁵⁰"Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad." ⁵¹Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena. ⁵²Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna. ⁵³Ali je prekršio sva svoja obeæanja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga nego ga silno žalostio.

Okršaj kod Hasora

⁵⁴Poslije toga vratio se Trifon i s njim djeèak Antioh, koji se zakraljio i ovjenèao krunom. ⁵⁵Tada su se oko njega skupile sve èete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile. ⁵⁶Trifon se doèepao slonova i zavladao Antiohijom. ⁵⁷Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrðujem te za vrhovnog sveæenika i postavljam te nad èetiri pokrajine i odreðujem da budeš meðu kraljevim prijateljima." ⁵⁸Ujedno mu je poslao zlatno posuðe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih èaša, da se oblaèi u grimiz i nosi zlatnu kopèu. ⁵⁹Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovoðu od Tirskih stepenica do meða egipatskih. ⁶⁰Jonatan krenu na obilazak Prekorjeèja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, graðani su ga sveèano doèekali. ⁶¹Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti. ⁶²Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska. ⁶³Jonatan je èuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti. ⁶⁴On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji. ⁶⁵Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. ⁶⁶Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. ⁶⁷Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. ⁶⁸Strana vojska poðe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, ⁶⁹ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku. ⁷⁰Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. ⁷¹Tada Jonatan razdrije odjeæu na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se. ⁷²Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. ⁷³Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše. ⁷⁴Taj su dan pale tri tisuæe ljudi tuðinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.