Chapter 14

¹ Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i pošao u Mediju da dobije pomoæ za rat protiv Trifona. ²Kad je perzijski i medijski kralj Arsak èuo da je Demetrije došao na njegovo podruèje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati živa. ³Taj je otišao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori. ⁴Zemlja je bila mirna za sve Šimunove vlade. Radio je na dobro svog naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu života. ⁵Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje uèini svoju luku i sebi otvori pristup k morskim otocima. ⁶Razmakao je meðe svog naroda, zadržao zemlju u ruci ⁷i skupio mnoštvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvrðom, odande je uklonio poganštinu i nitko se nije našao da mu odoli. ⁸Ljudi su mirno obraðivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a drveæe u ravnici plodove. ⁹Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju, mladiæi su nosili raskošnu odoru i oklop. ¹⁰Gradove je opskrbio živežem, opremio ih utvrdama, slava mu se pronijela do nakraj svijeta. ¹¹Smirio je zemlju te Izrael doživje veliku radost. ¹²Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije uznemirivao. ¹³Nestali su svi što su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi bili poraženi. ¹⁴Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbožnike i zlikovce. Obdržavao je Zakon, ¹⁵vratio slavu Svetištu i obogatio ga mnogim posuðem. ¹⁶Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost. ¹⁷Ali su èuli da ga je kao vrhovni sveæenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj ¹⁸i zato su mu pisali na bronèanim ploèicama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje su veæ uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom. ¹⁹To se proèitalo pred skupštinom u Jeruzalemu. ²⁰Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog sveæenika Šimuna, starješine, sveæenike i sav ostali židovski narod, svoju braæu. ²¹Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i èasti i obradovali smo se njihovu dolasku. ²²Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeæu ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo. ²³I narod je odluèio da ljude primi s poèastima i da se prijepis njihova izvješæa stavi meðu javne spise, da spartanski narod na to saèuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis naèinjen za vrhovnog sveæenika Šimuna." ²⁴Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisuæu mina, da s Rimljanima utvrdi savez. ²⁵Kad je narod saznao za te dogaðaje, reèe: "Kako da zahvalimo Šimunu i njegovim sinovima? ²⁶Jer on se pokazao èvrst, kao i njegova braæa i kuæa njegova oca. U bojevima je junaèki odbio izraelske neprijatelje i izvojštio slobodu." I ispisaše bronèane ploèice, koje su postavili na stupove na gori Sionu. ²⁷A evo, u prijepisu, što su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je treæa godina velikog sveæenika Šimuna, u Asaramelu, ²⁸na velikoj skupštini sveæenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se slijedeæe: ²⁹Dok su se èesti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braæa izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje Svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod. ³⁰Jonatan je okupio narod i postao veliki sveæenik, a zatim se pridružio svom narodu. ³¹Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo podruèje i dignu ruke na Svetište. ³²Tada je ustao Šimun i poèeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im plaæu. ³³Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj meði, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika. ³⁴Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje. ³⁵Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenèati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga voðu i velikog sveæenika. ³⁶Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i oneèišæivali okolicu Svetišta i tako teško obešèašæivali njegovu svetost. ³⁷Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvrðu da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove. ³⁸Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sveæeništvo, ³⁹podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem. ⁴⁰Jer je kralj èuo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braæom i kako su Šimunove poslanike poèastili, ⁴¹a Židovi i sveæenici zakljuèili neka im Šimun bude voða i veliki sveæenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok. ⁴²Neka im bude upravitelj te odreðuje one koji æe se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde. ⁴³Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se oblaèi u grimiz i nosi zlatan nakit. ⁴⁴Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sveæenika, da štogod osujeæuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblaèi grimizom ili nosi zlatnu kopèu. ⁴⁵Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit æe krivac. ⁴⁶Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom nahoðenju. ⁴⁷Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sveæenik, vojskovoða i knez Židova i sveæenika, da bude na èelu svima." ⁴⁸Odredili su da se ta isprava ureže u bronèane ploèe i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu, ⁴⁹a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolažu Šimun i njegovi sinovi.