Chapter 7

¹ Èetvrte godine kralja Darija, èetvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, doðe rijeè Jahvina Zahariji. ²Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino ³i da pitaju sveæenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoæemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što èinimo veæ tolike godine?" ⁴Tada mi doðe rijeè Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i sveæenicima: ⁵'Kad postite i narièete petoga i sedmoga mjeseca veæ sedamdeset godina, zar meni postite? ⁶A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? ⁷Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napuèen Negeb i Šefela?'" ⁸Rijeè Jahvina doðe Zahariji: ⁹"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. ¹⁰Ne tlaèite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' ¹¹Ali oni ne htjedoše poslušati, veæ prkosno okrenuše leða; zatisnuše uši da ne bi èuli; ¹²otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi èuli Zakon i rijeèi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. ¹³I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - rijeè je Jahve nad Vojskama. ¹⁴I razmeo sam ih meðu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraæao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!"