Chapter 5

¹ A pravednik æe se vedro suèeliti s onima koji ga tlaèiše i koji prezirahu patnje njegove. ²Kad ga ugledaju, uzdrhtat æe od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem. ³Govorit æe meðu sobom, puni kajanja, i uzdišuæi u tjeskobi svoje duše: ⁴"To je onaj komu smo se nekoæ podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošæu i svršetak njegov neèasnim. ⁵Kako li se ubrojio meðu sinove Božje i dobio udio svoj meðu svecima? ⁶Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. ⁷Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuæa pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali. ⁸Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? ⁹Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas. ¹⁰I kao laða koja sijeèe uzburkano more i traga joj nema kuda proðe niti brazde hrptici njezinoj u valovima; ¹¹ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu; ¹²ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina - ¹³tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a veæ nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloæi se svojoj sasvim istrošismo." ¹⁴I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta. ¹⁵A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg. ¹⁶Zato æe iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom æe ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi. ¹⁷Latit æe se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat æe sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje; ¹⁸kao oklop obuæi æe pravednost, a kao šljem stavit æe sud bez himbe; ¹⁹uzet æe nepobjedivu svetost kao štit, ²⁰a kao maè naoštrit æe žestok gnjev i sav æe svemir poæi s njim u boj protiv bezumnika. ²¹Tad æe poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat æe na cilj kao iz nategnuta luka; ²²iz bojne sprave izlijetat æe zrna grÓada srdžbom nabijena. Na njih æe voda morska bjesnjeti, i rijeke æe ih potapati bez milosti. ²³Dah Svemoæi zapuhat æe protiv njih, izvijat æe ih poput vihora. I tako æe svu zemlju opustošiti bezakonje i opaèina æe prevrnuti prijestolja vladalaèka.