Chapter 4

¹ Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene. ²Kad je nazoèna, oponašaju je, kad je odsutna, priželjkuju je; okrunjena vjeèno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage. ³A mnogobrojno potomstvo bezbožnika nije ni za što; izdanci se neèisti duboko ne korijene i nemaju èvrsta temelja. ⁴Jer ako se naèas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, išèupa ih sila vihora, ⁵i grane što tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za jelo i nije ni za što. ⁶Jer djeca roðena iz nezakonita spavanja svjedoèe na sudu o zlu roditelja. ⁷A pravednik, ako i umre prijevremeno, naæi æe mir. ⁸Jer duljina dana ne èini starost èasnom niti se ona mjeri brojem godina. ⁹Veæ razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost. ¹⁰I jer je ugaðao Bogu, On ga je zavolio, i jer je živio meðu grešnicima, On ga je uzeo k sebi. ¹¹Uzdignut je da zloæa ne bi izopaèila njegov razbor ili da mu himba ne zavede duše. ¹²Jer blještavilo opaèine zasjenjuje dobro i vihor požude izopaèuje dobru dušu. ¹³Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio; ¹⁴i jer mu je duša bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloæe oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaæa; njima i ne pada na um ¹⁵da milost i milosrðe pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegovim svetima. ¹⁶A pravednik koji umire osuðuje žive bezbožnike i prijevremeno dokonèana mladost produženu starost opakih. ¹⁷Svjetina vidi kraj mudraèev, ali ne shvaæa što je Gospod s njim naumio ili zašto ga je uzeo u zaštitu. ¹⁸Oni gledaju i preziru, ali æe se i njima Gospod podsmijevati. ¹⁹Ubrzo æe oni biti trupla prezrena i ruglo meðu mrtvima dovijeka, jer æe ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut æe ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama æe oni biti i spomen æe im propasti. ²⁰Puni straha doæi æe na obraèun grijeha, i bezakonja njihova u lice æe ih optuživati.