Chapter 50

¹ Šimun, Sin Onijin, veliki sveæenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme uèvrstio Hram. ²Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta. ³U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo. ⁴U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade. ⁵Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma? ⁶Kao zvijezda Danica meðu oblacima i kao mjesec pun; ⁷kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima; ⁸kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga ⁹i kao plamen i kad u kadionici; kao vrè od kovana zlata, optoèen mnogovrsnim dragim kamenjem; ¹⁰kao maslina puna plodova i kao èempres što se diže u oblake. ¹¹Kad bi na se metnuo krasnu odjeæu i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim velièanstvom; ¹²kad je primao žrtvene dijelove iz ruku sveæenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braæe svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove ¹³svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim. ¹⁴Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru; ¹⁵pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožða, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega. ¹⁶Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tuèene kovine i jeèali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim. ¹⁷I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju nièice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem. ¹⁸A pjevaèi bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova, ¹⁹dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleæi se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju. ²⁰Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodièi se njegovim imenom. ²¹I još jednom svi bi pali nièice da prime blagoslov Svevišnjeg. ²²A sada blagoslovite Boga svemira, koji èini èudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majèine i èini s nama po milosti svojoj. ²³On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. ²⁴Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi. ²⁵Na dva se naroda gnuša moja duša, a treæi i nije narod: ²⁶na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu. ²⁷Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca. ²⁸Blago èovjeku koji o ovome razmišlja i primajuæi to k srcu postaje mudar. ²⁹Bude li postupao prema tome, u svemu æe biti moæan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.