Chapter 49

¹ Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeæem mirisarskim; svaèijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi. ²Pravim je putem kroèio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost. ³Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost. ⁴Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opaèinu na opaèinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih. ⁵Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuðinskom narodu. ⁶Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove, ⁷po rijeèi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posveæen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrðuje. ⁸Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim. ⁹Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih. ¹⁰A što se tièe dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom. ¹¹Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao peèatnjak na desnici. ¹²A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, odreðen za vjeènu slavu. ¹³Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove. ¹⁴Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje. ¹⁵A je li se ipak rodio èovjek kao Josip? Voða braæi svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjeæene. ¹⁶Još i Šem i Šet bijahu slavljeni meðu ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.