Chapter 16

¹ Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima. ²Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg. ³Ne raèunaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuæu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike. ⁴Jer jedan razborit èovjek napuèi grad, a rod zlikovaca razori ga. ⁵Mnogo je sliènoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje. ⁶U zboru grešnièkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev. ⁷Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moæ. ⁸Nije poštedio sugraðana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove. ⁹Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih. ¹⁰Ni šest stotina tisuæa pješaka, koji propadoše zbog tvrdoæe srca svojeg. ¹¹Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi èudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrðe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moæi oprostiti i srdžbu iskaliti. ¹²Kao što mu je milosrðe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim. ¹³Bez kazne mu ne može uteæi grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika. ¹⁴Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim. ¹⁵# ¹⁶# ¹⁷Ne reci: "Sakrit æu se od Boga; tko æe misliti na mene gore u visini? Meðu tolikim mnoštvom neæe me prepoznati; što sam ja u neizmjernom stvaranju?" ¹⁸Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi. ¹⁹Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda. ²⁰Ali na sve to tko æe misliti? I tko da shvati putove njegove? ²¹Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veæina njegovih djela. ²²"Pravedna djela tko æe objaviti? I tko ih oèekuje? Jer ugovor je daleko." ²³Tako misli èovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama. ²⁴Slušaj, sine moj, i steæi æeš spoznaju; upravi svoje srce rijeèima mojim. ²⁵Odmjereno æu ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje. ²⁶Bog u poèetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto. ²⁷Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poèetaka do njihove daleke buduænosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napuštaju svoje dužnosti. ²⁸Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlaèi i nikad ne krši njegove zapovijedi. ²⁹A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima. ³⁰Pokri joj površje svakojakim životinjama i sve se opet vraæa njoj.