Chapter 17
1 Gospod stvori èovjeka od zemlje i opet ga u nju vraæa. 2Dao je ljudima toèan broj dana i odreðeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji. 3Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju. 4Svakom je stvoru udahnuo strah od èovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama. 5# 6Oblikovao im jezik, oèi, uši, i srce im dade da razmišljaju. 7Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo. 8Oèi je svoje stavio u srca njihova da im pokaže velièanstvo djela svojih. 9# 10Oni æe slaviti njegovo sveto ime, prièajuæi o velièanstvu djela njegovih. 11Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života. 12Uèini s njima Savez vjeèni i pouèi ih sudovima svojim. 13Oèi su njihove gledale slavu velièanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas. 14"Èuvajte se svakoga zla", reèe im i odredi im dužnosti prema bližnjemu. 15Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred oèima njegovim. 16# 17Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja. 18# 19Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oèi njegove svagda paze na putove njihove. 20Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi. 21# 22Milostinja èovjekova njemu je kao peèat, i na dobroèinstvo pazi kao na zjenicu oka. 23Jednoga æe se dana diæi i platiti im, svakomu æe plaæa pasti na vlastitu glavu. 24Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu. 25Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeðati. 26Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan èin. 27Jer tko æe hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti? 28Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina. 29O kako je veliko milosrðe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraæaju! 30Ljudi ne mogu sve, jer sin èovjekov nije besmrtan. 31Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloæu. 32Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo.