Chapter 10

¹ Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. ²Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. ³Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. ⁴Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. ⁵Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj. ⁶A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti? ⁷Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? ⁸Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo. ⁹Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen. ¹⁰Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. ¹¹Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti. ¹²Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. ¹³Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen. ¹⁴Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika? ¹⁵A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. ¹⁶Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? ¹⁷Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom. ¹⁸Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta. ¹⁹Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom. ²⁰Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. ²¹A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.