Chapter 11

¹ Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. ²Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: ³Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. ⁴Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuæa ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. ⁵Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. ⁶Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije više milost! ⁷Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, ⁸kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oèi da ne vide, uši da ne èuju sve do dana današnjega. ⁹I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaæom. ¹⁰Nek im potamne oèi da ne vide i leða im zauvijek pogni! ¹¹Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. ¹²Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li æe više to biti njihov puni broj? ¹³Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ¹⁴ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. ¹⁵Jer ako je njihovo odbaèenje izmirenje svijeta, što li æe biti njihovo prihvaæanje ako ne oživljenje od mrtvih? ¹⁶Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. ¹⁷Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajednièar korijena, soènosti masline, ¹⁸ne uznosi se nad grane. Ako li se hoæeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. ¹⁹Reæi æeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. ²⁰Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! ²¹Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neæe poštedjeti. ²²Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inaèe æeš i ti biti odsjeèen. ²³A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit æe pricijepljeni; ta moæan je Bog da ih opet pricijepi. ²⁴Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeèen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li æe lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! ²⁵Jer ne bih htio, braæo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomièno je otvrdnuæe zadesilo Izraela dok punina pogana ne uðe. ²⁶I tako æe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doæi æe sa Siona Otkupitelj, odvratit æe bezbožnost od Jakova. ²⁷I to æe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. ²⁸U pogledu evanðelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. ²⁹Ta neopozivi su dari i poziv Božji! ³⁰Doista, kao što vi nekoæ bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrðe ³¹tako i oni sada po milosrðu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrðe. ³²Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. ³³O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuèivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! ³⁴Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? ³⁵Ili: tko ga darom preteèe da bi mu se uzvratiti moralo? ³⁶Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.