« Prev Romans 9 Next »

Chapter 9

1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braæu svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obeæanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. 6Ali ne kao da se izjalovila rijeè Božja. Jer nisu Izrael svi koji potjeèu od Izraela; 7i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku æe ti se nazivati potomstvo; 8to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obeæanja raèunaju se u potomstvo. 9Evo doista rijeèi obeæanja: U ovo æu doba doæi i Sara æe imati sina. 10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11Pa kad još blizanci ne bijahu roðeni niti uèiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 12ne po djelima, nego po onome tko poziva - reèeno joj je: Stariji æe služiti mlaðemu, 13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. 14Što æemo dakle reæi? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15Ta Mojsiju veli: Smilovat æu se komu hoæu da se smilujem; sažalit æu se nad kim hoæu da se sažalim. 16Nije dakle do onoga koji hoæe ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji se smiluje. 17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moæ i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle: smiluje se komu hoæe, a otvrdnjuje koga hoæe. 19Da, reæi æeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim naèinio?" 21Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini posudu sad èasnu, sad neèasnu. 22A što ako je Bog, hoteæi oèitovati gnjev i obznaniti svoju moæ u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje unaprijed pripravi za slavu, 24na nama koje pozva ne samo izmeðu Židova nego i izmeðu pogana? 25Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat æu narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. 26Na mjestu gdje im je reèeno: Vi niste moj narod prozvat æe se sinovi Boga živoga. 27Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova æe Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak æe se spasiti; 28jer rijeè æe ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 30Što æemo dakle reæi? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 31Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 33kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

« Prev Romans 9 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |