Chapter 73

¹ Psalam. Asafov Kako je dobar Bog èestitima, Bog onima koji su èista srca! ²A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, ³jer zloèincima zavidjeh motreæi sreæu grešnika. ⁴Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. ⁵Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. ⁶Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. ⁸Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. ⁹Ustima na nebo nasræu, a jezik se njihov obara na zemlju. ¹⁰Zato moj narod za njima leti i srèe obilne vode ¹¹pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" ¹²Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgræu. ¹³Jesam li, dakle, samo ja uzalud èuvao srce èisto i u nedužnosti prao ruke ¹⁴kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? ¹⁵Da sam kazao: "Govorit æu kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih. ¹⁶Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se uèini muèno u oèima mojim ¹⁷sve dok ne naðoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. ¹⁸Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹Kako uèas propadoše, nestaše, užas ih izjede! ²⁰Kao što èovjek prezire san kad se probudi, tako æeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. ²¹Kad mi duša bijaše ojaðena, a bubrezi probodeni, ²²bezumnik bijah bez razbora, k'o živinèe pred tobom. ²³Al' æu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: ²⁴vodit æeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. ²⁵Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. ²⁶Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! ²⁷Doista, propast æe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. ²⁸A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat æu sva tvoja djela na vratima Kæeri sionske.