Chapter 74

¹ Pouèna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? ²Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namaèe kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! ³Korakni k ruševinama vjeènim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. ⁴Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. ⁵Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, ⁶sjekirom i maljem vrata mu razbijali. ⁷Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. ⁸Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!" ⁹Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko meðu nama ne zna dokle ... ¹⁰Dokle æe se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoæe li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? ¹¹Zašto povlaèiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? ¹²No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! ¹³Ti svojom silom rasjeèe more, smrska glave nakazama u vodi. ¹⁴Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. ¹⁵Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. ¹⁶Tvoj je dan i noæ je tvoja, ti uèvrsti mjesec i sunce; ¹⁷ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. ¹⁸Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. ¹⁹Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! ²⁰Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. ²¹Ne daj da jadnik otiðe postiðen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! ²²Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. ²³Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!