Chapter 72

¹ Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. ²Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! ³Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. ⁴Sudit æe pravo ubogim puèanima, djeci siromaha donijet æe spasenje, a tlaèitelja on æe smrviti. ⁵I živjet æe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja. ⁶Siæi æe kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! ⁷U danima njegovim cvjetat æe pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca. ⁸I vladat æe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta. ⁹Dušmani æe njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu. ¹⁰Kraljevi Taršiša i otoka nosit æe dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. ¹¹Klanjat æe mu se svi vladari, svi æe mu narodi služiti. ¹²On æe spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoænika nema; ¹³smilovat æe se ubogu i siromahu i spasit æe život nevoljniku: ¹⁴oslobodit æe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim oèima krv njihova. ¹⁵Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! ¹⁶Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi. ¹⁷Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! ¹⁸Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori èudesa! ¹⁹I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! ²⁰Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.