Chapter 7

¹ Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. ²O Jahve, Bože moj, tebi se utjeèem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, ³da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. ⁴Jahve, Bože moj, ako to uèinih, ako je nepravda na rukama mojim, ⁵ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: ⁶neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. ⁷Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaèitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi! ⁸Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko! ⁹O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni. ¹⁰Dokrajèi bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji pronièeš srca i bubrege. ¹¹Meni je štit Bog koji spasava èestita srca. ¹²Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: ¹³ako se ne obrate, maè æe naoštriti, luk æe svoj zapet' i pravo smjerit'. ¹⁴Spremit æe za njih smrtonosno oružje, strijele æe svoje užariti. ¹⁵Eto, zlotvor zaèe nepravdu, otrudnje pakošæu i podlost rodi. ¹⁶Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! ¹⁷Pakost æe njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. ¹⁸A ja æu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat æu imenu Jahve višnjega.