Chapter 17

¹ Molitva. Davidova. Poèuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! ²Od tebe nek' mi doðe presuda, tvoje oèi vide što je pravo. ³Istraži mi srce, pohodi noæu, ognjem me iskušaj, al' u meni neæeš naæ' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja ⁴kao što griješe ljudi: po rijeèima usta tvojih èuvah putove Zakona. ⁵Korak mi èvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. ⁶Zazivam te, Bože, ti æeš me uslišit': prikloni mi uho i èuj rijeèi moje. ⁷Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utjeèu desnici tvojoj. ⁸Èuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih ⁹od zlotvora što na me nasræu. Dušmani me bijesni opkoljuju, ¹⁰bešæutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, ¹¹Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; ¹²slièni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviæu što vreba u potaji. ¹³Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život maèem spasi, ¹⁴a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. ¹⁵A ja æu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit æu ga se nagledati.