Chapter 18

¹ Uèitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja ²Ljubim te, Jahve, kreposti moja! ³Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, peæino moja kojoj se utjeèem, štite moj, snago spasenja moga, tvrðavo moja! ⁴Zazvat æu Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit æu izbavljen. ⁵Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. ⁶Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: ⁷u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi zaèu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. ⁸I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. ⁹Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. ¹⁰On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni. ¹¹Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. ¹²Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, ¹³od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. ¹⁴Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. ¹⁵Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. ¹⁶Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. ¹⁷On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. ¹⁸Od protivnika moænog mene oslobodi, od dušmana mojih jaèih od mene. ¹⁹Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, ²⁰na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me nagradi, ²²jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴do srži odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga. ²⁵Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje. ²⁶S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraæaš. ²⁷S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigravaš, ²⁸jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oèi ohole. ²⁹Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: ³⁰s tobom udaram na èete dušmanske, s Bogom svojim preskaèem zidine. ³¹Savršeni su puti Gospodnji, i rijeè je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utjeèu. ³²Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? ³³Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, ³⁴noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine èvrste, ³⁵ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. ³⁶Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. ³⁷Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posræu. ³⁸Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. ³⁹Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi leže. ⁴⁰Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. ⁴¹Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. ⁴²Vapiju u pomoæ - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. ⁴³Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. ⁴⁴Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. ⁴⁵Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuðinci meni laskaju; ⁴⁶sinovi tuðinski gube srèanost, izlaze dršæuæ' iz svojih utvrda. ⁴⁷Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! ⁴⁸Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. ⁴⁹Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od èovjeka silnika spasavaš. ⁵⁰Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu: ⁵¹umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.