Chapter 16
1 Miktam. Davidov. Èuvaj me, Bože, jer se tebi utjeèem. 2Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!" 3Za svetima što su u zemlji sav plamtim od èežnje! 4Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuðe. Ja im ljevanica nalijevat' neæu, ime im spominjat' neæu usnama. 5Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. 6Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština. 7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noæu srce opominje. 8Jahve mi je svagda pred oèima; jer mi je zdesna, neæu posrnuti. 9Stog' mi se raduje srce i klièe duša, i tijelo mi spokojno poèiva. 10Jer mi neæeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 11Pokazat æeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vjeèno.