Chapter 144

¹ Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uèi boju a prste ratu. ²On je ljubav moja i tvrðava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! ³Što je èovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li èedo ljudsko da ga se spominješ? ⁴Poput daška je èovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. ⁵Jahve, nagni svoja nebesa i siði, takni bregove: i zadimit æe se! ⁶Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! ⁷Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuðinskih: ⁸laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ⁹Pjevat æu ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat æu. ¹⁰Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maèa ¹¹spasi mene, oslobodi me iz ruke tuðinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ¹²Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kæeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; ¹³da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; ¹⁴ovce naše plodile se na tisuæe, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plaèa na ulicama našim! ¹⁵Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!