Contents

« Prev Proverbs 6 Next »

Chapter 6

1 Sine moj, kad jamèiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, 2vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta; 3uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bližnjega svoga. 4Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama; 5otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptièaru. 6Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar: 7on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika, 8ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. 9A ti, dokle æeš, lijenèino, spavati? Kad æeš se diæi oda sna svoga? 10Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak 11i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oružanik. 12Nevaljalac i opak èovjek hodi s lažljivim ustima; 13namiguje oèima, lupka nogama, pokazuje prstima; 14prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameæe svaðe. 15Zato æe mu iznenada doæi propast, i uèas æe se slomiti i neæe mu biti lijeka. 16Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biæu: 17ohole oèi, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, 18srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, 19lažan svjedok koji širi laži, i èovjek koji zameæe svaðe meðu braæom. 20Sine moj, èuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. 21Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; 22da te vode kada hodiš, da te èuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. 23Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; 24da te èuvaju od zle žene, od laskava jezika tuðinke. 25Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, 26jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. 27Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeæa ne upali? 28Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? 29Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neæe ostati bez kazne tko god se nje dotakne. 30Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: 31uhvaæen, on sedmerostruko vraæa i plaæa svim imanjem kuæe svoje. 32Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako èini. 33Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. 34Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; 35ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.

« Prev Proverbs 6 Next »
VIEWNAME is workSection