Chapter 6

¹ Sine moj, kad jamèiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, ²vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta; ³uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bližnjega svoga. ⁴Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama; ⁵otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptièaru. ⁶Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar: ⁷on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika, ⁸ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. ⁹A ti, dokle æeš, lijenèino, spavati? Kad æeš se diæi oda sna svoga? ¹⁰Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak ¹¹i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oružanik. ¹²Nevaljalac i opak èovjek hodi s lažljivim ustima; ¹³namiguje oèima, lupka nogama, pokazuje prstima; ¹⁴prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameæe svaðe. ¹⁵Zato æe mu iznenada doæi propast, i uèas æe se slomiti i neæe mu biti lijeka. ¹⁶Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biæu: ¹⁷ohole oèi, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, ¹⁸srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, ¹⁹lažan svjedok koji širi laži, i èovjek koji zameæe svaðe meðu braæom. ²⁰Sine moj, èuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. ²¹Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; ²²da te vode kada hodiš, da te èuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. ²³Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; ²⁴da te èuvaju od zle žene, od laskava jezika tuðinke. ²⁵Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, ²⁶jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. ²⁷Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeæa ne upali? ²⁸Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? ²⁹Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neæe ostati bez kazne tko god se nje dotakne. ³⁰Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: ³¹uhvaæen, on sedmerostruko vraæa i plaæa svim imanjem kuæe svoje. ³²Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako èini. ³³Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. ³⁴Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; ³⁵ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.