Chapter 7

¹ Èuvaj, sine, rijeèi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. ²Èuvaj moje zapovijedi, i bit æeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. ³Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploèi srca svoga; ⁴reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestriènom", ⁵da te èuva od žene preljubnice, od tuðinke koja laskavo govori. ⁶Kad bijah jednom na prozoru svoje kuæe i gledah van kroz rešetku, ⁷vidjeh meðu lakovjernima, opazih meðu momcima nerazumna mladiæa: ⁸prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kuæi ⁹u sumraku izmeðu dana i veèeri kad se hvata noæna tmina; ¹⁰i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. ¹¹Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kuæi zadržati; ¹²bila je èas na ulici, èas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; ¹³i uhvati ga i poljubi i reèe mu bezobrazna lica: ¹⁴"Bila sam dužna žrtvu prièesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; ¹⁵zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i naðoh te. ¹⁶Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaèima misirskim; ¹⁷svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. ¹⁹Jer muža mi nema kod kuæe: otišao je na dalek put; ²⁰uzeo je sa sobom novèani tobolac; a vratit æe se kuæi tek o uštapu." ²¹Tako ga zavede svojim viènim nagovorom, odvuèe ga svojim glatkim usnama. ²²I ludo on poðe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu èeka ²³dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeæe u zamku, i ne znajuæi da æe ga to života stajati. ²⁴Zato me, sine moj, poslušaj i èuj rijeèi mojih usta. ²⁵Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. ²⁶Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. ²⁷U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuæu, dolje u odaje smrti.