Chapter 27

¹ Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti. ²Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðinac, a ne tvoje usne. ³Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes. ⁴Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko æe odoljeti ljubomoru? ⁵Bolji je javni ukor nego lažna ljubav. ⁶Èestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi. ⁷Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko. ⁸Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je èovjek daleko od svojeg zavièaja. ⁹Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoæa prijateljstva tješi dušu. ¹⁰Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oèeva i ne dolazi u kuæu bratovu kad si u nesreæi; bolji je susjed blizu nego brat daleko. ¹¹Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. ¹²Pametan èovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. ¹³Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuðinca. ¹⁴Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu. ¹⁵Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto. ¹⁶Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje. ¹⁷Željezo se željezom oštri i èovjek oštri jedan drugoga. ¹⁸Tko èuva smokvu, jede od njena ploda, i tko èuva svoga gospodara, poštiva se. ¹⁹Kao što se u vodi razlièito odražava lice od lica, tako i u srcu èovjek od èovjeka. ²⁰Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oèi èovjeèje. ²¹Taljika je za srebro i peæ za zlato, a èovjek se poznaje po ustima koja ga hvale. ²²Da bezumnika stuèeš tuèkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova. ²³Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, ²⁴jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena? ²⁵Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko, ²⁶tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; ²⁷tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kuæi svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.