Chapter 17

¹ Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svaðom kuæa puna žrtvene peèenke. ²Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braæom æe dijeliti baštinu. ³Taljika je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Jahve sam. ⁴Zloèinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. ⁵Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreæi, ne ostaje bez kazne. ⁶Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. ⁷Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odlièniku usne lažljive. ⁸Dar je èarobni kamen u oèima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. ⁹Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. ¹⁰Razumna se ukor jaèe doima nego bezumna stotina udaraca. ¹¹Opak èovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. ¹²Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. ¹³Tko dobro zlom uzvraæa neæe ukloniti nesreæu od doma svojeg. ¹⁴Zametnuti svaðu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svaða izbije, udalji se! ¹⁵Tko opravdava krivoga i tko osuðuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. ¹⁶Èemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! ¹⁷Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. ¹⁸Nerazuman èovjek daje ruku i jamèi pred svojim bližnjim. ¹⁹Grijeh ljubi tko ljubi svaðu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. ²⁰Opak srcem ne nalazi sreæe, i komu je jezik zao, zapada u nesreæu. ²¹Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. ²²Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti. ²³Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. ²⁴Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oèi na kraj zemlje. ²⁵Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. ²⁶Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tuæi odliènike. ²⁷Tko usteže svoje rijeèi, razumije mudrost, i razuman je èovjek mirna duha. ²⁸I luðak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.