Chapter 14

¹ Ženska mudrost sagradi kuæu, a ludost je rukama razgraðuje. ²Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. ³U luðakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. ⁴Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. ⁵Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. ⁶Podsmjevaè traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. ⁷Idi od èovjeka bezumna jer neæeš upoznati usne što zbore znanje. ⁸Mudrost je pametna èovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnièka ludost prijevara je. ⁹Luðacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. ¹⁰Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. ¹¹Dom opakih propast æe, a šator æe pravednika procvasti. ¹²Neki se put uèini èovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. ¹³I u smijehu srce osjeæa bol, a poslije veselja dolazi tuga. ¹⁴Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar èovjek svojim radom. ¹⁵Glupan vjeruje svakoj rijeèi, a pametan pazi na korak svoj. ¹⁶Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. ¹⁷Nagao èovjek èini ludosti, a razborit ih podnosi. ¹⁸Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenèava znanje. ¹⁹Zli padaju nièice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. ²⁰I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. ²¹Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. ²²Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? ²³U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. ²⁴Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. ²⁵Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. ²⁶U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utoèište. ²⁷Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. ²⁸Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. ²⁹Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. ³⁰Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. ³¹Tko tlaèi siromaha huli na stvoritelja, a èasti ga tko je milostiv ubogomu. ³²Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utoèište. ³³U razumnu srcu mudrost poèiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. ³⁴Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. ³⁵Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.