Chapter 9

¹ I ušavši u laðu, preplovi i doðe u svoj grad. ²Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reèe Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" ³A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" ⁴Prozrevši njihove misli, Isus reèe: "Zašto snujete zlo u srcima? ⁵Ta što je lakše reæi: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi'? ⁶Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reèe uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i poði kuæi!" ⁷I on usta te ode kuæi. ⁸Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. ⁹Odlazeæi odande, ugleda Isus èovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim. ¹⁰Dok je Isus bio u kuæi za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici doðoše za stol s njime i njegovim uèenicima. ¹¹Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš uèitelj jede s carinicima i grešnicima?" ¹²A on, èuvši to, reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima. ¹³Hajdete i prouèite što znaèi: Milosrðe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne doðoh zvati pravednike, nego grešnike." ¹⁴Tada pristupe k njemu Ivanovi uèenici govoreæi: "Zašto mi i farizeji postimo, a uèenici tvoji ne poste?" ¹⁵Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaruènik? Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik, i tada æe postiti!" ¹⁶"A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuèe s odijela pa nastane još veæa rupa." ¹⁷"I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inaèe se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje saèuva." ¹⁸Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reèe: "Kæi mi, evo, umrije, ali doði, stavi ruku na nju, i oživjet æe." ¹⁹Isus usta te s uèenicima poðe za njim. ²⁰I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priðe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. ²¹Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit æu se." ²²A Isus se okrenu i vidjevši je reèe: "Hrabro, kæeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga èasa. ²³I uðe Isus u kuæu glavarovu. Ugleda sviraèe i buèno mnoštvo pa ²⁴reèe: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. ²⁵A kad je svijet bio izbaèen, uðe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. ²⁶I razglasi se to po svem onom kraju. ²⁷Kad je Isus odlazio odande, poðu za njim dva slijepca vièuæi: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" ²⁸A kad uðe u kuæu, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to uèiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" ²⁹Tada se dotaèe njihovih oèiju govoreæi: "Neka vam bude po vašoj vjeri." ³⁰I otvoriše im se oèi. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" ³¹Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. ³²Tek što oni iziðoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. ³³Pošto izagna ðavla, progovori njemak. Mnoštvo se èudom èudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!" ³⁴A farizeji govorahu: "Po poglavici ðavolskome izgoni ðavle." ³⁵I obilazio je Isus sve gradove i sela uèeæi po njihovim sinagogama, propovijedajuæi Evanðelje o Kraljevstvu i lijeèeæi svaku bolest i svaku nemoæ. ³⁶Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmuèeni i ophrvani kao ovce bez pastira. ³⁷Tada reèe svojim uèenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. ³⁸Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."