Chapter 8

¹ Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. ²I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reèe: "Gospodine, ako hoæeš, možeš me oèistiti." ³Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah se oèisti od gube. ⁴Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se sveæeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo." ⁵Kad uðe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: ⁶"Gospodine, sluga mi leži kod kuæe uzet, u strašnim mukama." ⁷Kaže mu: "Ja æu doæi izlijeèiti ga." ⁸Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uðeš pod krov moj, nego samo reci rijeè i izlijeèen æe biti sluga moj. ⁹Ta i ja, premda sam èovjek pod vlašæu, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Doði!' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini to' - i uèini." ¹⁰Èuvši to, zadivi se Isus i reèe onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne naðoh tolike vjere. ¹¹A kažem vam: Mnogi æe s istoka i zapada doæi i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, ¹²a sinovi æe kraljevstva biti izbaèeni van u tamu. Ondje æe biti plaè i škrgut zubi." ¹³I reèe Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj èas. ¹⁴Ušavši u kuæu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. ¹⁵Dotaèe joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. ¹⁶A uveèer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove rijeèju i sve bolesnike ozdravi - ¹⁷da se ispuni što je reèeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. ¹⁸Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeðe prijeko. ¹⁹I pristupi jedan pismoznanac te mu reèe: "Uèitelju, za tobom æu kamo god ti pošao." ²⁰Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio." ²¹Drugi mu od uèenika reèe: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." ²²Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." ²³Kad uðe u laðu, poðoše za njim njegovi uèenici. ²⁴I gle, žestok vihor nasta na moru tako da laðu prekrivahu valovi. A on je spavao. ²⁵Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" ²⁶Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. ²⁷A ljudi su u èudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" ²⁸I kada doðe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proæi onim putem. ²⁹I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena muèiti nas?" ³⁰A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. ³¹Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." ³²On im reèe: "Idite!" Oni iziðoše i uðoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. ³³A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. ³⁴I gle, sav grad iziðe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.