Chapter 15

¹ Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreæi: ²"Zašto tvoji uèenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" ³On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? ⁴Ta reèe Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smræu neka se kazni! ⁵A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide neka bude sveti dar, ⁶ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste rijeè Božju radi svoje predaje. ⁷Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: ⁸Narod me ovaj usnama èasti, a srce mu je daleko od mene. ⁹Uzalud me štuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske." ¹⁰Tada dozove mnoštvo i reèe: "Slušajte i razumijte! ¹¹Ne oneèišæuje èovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to èovjeka oneèišæuje." ¹²Tada pristupe k njemu uèenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su èuli tu rijeè?" ¹³On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit æe se. ¹⁴Pustite ih! Slijepi su, voðe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica æe u jamu pasti." ¹⁵Petar prihvati i reèe mu: "Protumaèi nam tu prispodobu!" ¹⁶A on reèe: "I vi još uvijek ne razumijete? ¹⁷Ne shvaæate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. ¹⁸Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneèišæuje èovjeka. ¹⁹Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, kraðe, lažna svjedoèanstva, psovke. ²⁰To oneèišæuje èovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneèišæuje èovjeka." ²¹Isus zatim ode odande i povuèe se u krajeve tirske i sidonske. ²²I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziðe vièuæi: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kæi mi je teško opsjednuta!" ²³Ali on joj ne uzvrati ni rijeèi. Pristupe mu na to uèenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer vièe za nama." ²⁴On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." ²⁵Ali ona priðe, pokloni mu se nièice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" ²⁶On odgovori: "Ne prilièi uzeti kruh djeci i baciti ga psiæima." ²⁷A ona æe: "Da, Gospodine! Ali psiæi jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" ²⁸Tada joj Isus reèe: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kæi toga èasa. ²⁹Otišavši odande, doðe Isus do Galilejskog mora, uziðe na goru i sjede ondje. ³⁰Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izlijeèi. ³¹Gledajuæi kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. ³²A Isus dozva svoje uèenike pa im reèe: "Žao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neæu da ne klonu putem." ³³Kažu mu uèenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?" ³⁴A Isus im reèe: "Koliko kruhova imate?" Oni æe: "Sedam, i malo riba." ³⁵Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, ³⁶uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše uèenicima, a uèenici mnoštvu. ³⁷I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. ³⁸A blagovalo je èetiri tisuæe muškaraca, osim žena i djece. ³⁹Tada otpusti mnoštvo, uðe u laðu i ode u kraj magadanski.