Chapter 14

¹ U ono vrijeme doèu Herod tetrarh za Isusa ²pa reèe svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu." ³Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. ⁴Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" ⁵Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. ⁶Na Herodov roðendan zaplesa kæi Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. ⁷Zato se zakle dati joj što god zaište. ⁸A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reèe, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." ⁹Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. ¹⁰Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. ¹¹I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. ¹²A uèenici njegovi doðu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. ¹³Kad je Isus to èuo, povuèe se odande laðom na samotno mjesto, u osamu. Doèuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. ¹⁴Kad on iziðe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izlijeèi njegove bolesnike. ¹⁵Uveèer mu pristupe uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." ¹⁶A Isus im reèe: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." ¹⁷Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." ¹⁸A on æe im: "Donesite mi ih ovamo." ¹⁹I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi i dade kruhove uèenicima, a uèenici mnoštvu. ²⁰I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. ²¹A blagovalo je oko pet tisuæa muškaraca, osim žena i djece. ²²I odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. ²³A pošto otpusti mnoštvo, uziðe na goru, nasamo, da se pomoli. Uveèer bijaše ondje sam. ²⁴Laða se veæ mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. ²⁵O èetvrtoj noænoj straži doðe on k njima hodeæi po moru. ²⁶A uèenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. ²⁷Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" ²⁸Petar prihvati i reèe: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doðem k tebi po vodi!" ²⁹A on mu reèe: "Doði!" I Petar siðe s laðe te, hodeæi po vodi, poðe k Isusu. ³⁰Ali kad spazi vjetar, poplaši se, poène tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" ³¹Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" ³²Kad uðoše u laðu, utihnu vjetar. ³³A oni na laði poklone mu se nièice govoreæi: "Uistinu, ti si Sin Božji!" ³⁴Pošto preploviše, doðu na kraj, u Genezaret. ³⁵I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike ³⁶te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.