Chapter 13

¹ Onoga dana Isus iziðe iz kuæe i sjede uz more. ²I nagrnu k njemu silan svijet te je morao uæi u laðu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. ³I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziðe sijaè sijati. ⁴I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga. ⁵Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. ⁶A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. ⁷Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. ⁸Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treæe tridesetostruk." ⁹"Tko ima uši, neka èuje!" ¹⁰I pristupe uèenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" ¹¹On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. ¹²Doista, onomu tko ima dat æe se i obilovat æe, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima. ¹³U prispodobama im zborim zato što gledajuæi ne vide i slušajuæi ne èuju i ne razumiju." ¹⁴"Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat æete, slušati - i neæete razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete vidjeti! ¹⁵Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zaèepiše, oèi zatvoriše da oèima ne vide, ušima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeèim. ¹⁶A blago vašim oèima što vide, i ušima što slušaju. ¹⁷Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i èuti što vi slušate, ali nisu èuli." ¹⁸"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaèu. ¹⁹Svakomu koji sluša Rijeè o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. ²⁰A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji èuje Rijeè i odmah je s radošæu prima, ²¹ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Rijeèi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. ²²Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Rijeè, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Rijeè, te ona ostane bez ploda. ²³Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rijeè sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." ²⁴Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. ²⁵Dok su njegovi ljudi spavali, doðe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. ²⁶Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. ²⁷Sluge pristupe domaæinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' ²⁸On im odgovori: 'Neprijatelj èovjek to uèini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoæeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' ²⁹A on reèe: 'Ne! Da ne biste sabiruæi kukolj išèupali zajedno s njim i pšenicu. ³⁰Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reæi æu žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" ³¹I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek uze gorušièino zrno i posija ga na svojoj njivi. ³²Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." ³³I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." ³⁴Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - ³⁵da se ispuni što je reèeno po proroku: Otvorit æu u prispodobama usta svoja, iznijet æu što je sakriveno od postanka svijeta. ³⁶Tada otpusti mnoštvo i uðe u kuæu. Pristupe mu uèenici govoreæi: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." ³⁷On odgovori: "Sijaè dobroga sjemena jest Sin Èovjeèji. ³⁸Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. ³⁹Neprijatelj koji ga posija jest ðavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anðeli. ⁴⁰Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako æe biti na svršetku svijeta. ⁴¹Sin æe Èovjeèji poslati svoje anðele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike ⁴²i bace ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi. ⁴³Tada æe pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka èuje!" ⁴⁴"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: èovjek ga pronaðe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." ⁴⁵"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: ⁴⁶pronaðe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga." ⁴⁷"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža baèena u more zahvati svakovrsne ribe. ⁴⁸Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. ⁴⁹Tako æe biti na svršetku svijeta. Iziæi æe anðeli, odijeliti zle od pravednih ⁵⁰i baciti ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi." ⁵¹"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." ⁵²A on æe im: "Stoga svaki pismoznanac upuæen u kraljevstvo nebesko slièan je èovjeku domaæinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro." ⁵³Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. ⁵⁴I doðe u svoj zavièaj. Nauèavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te èudesne sile? ⁵⁵Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braæa Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? ⁵⁶I sestre mu nisu li sve meðu nama? Odakle mu sve to?" ⁵⁷I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reèe: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i u svom domu." ⁵⁸I ne uèini ondje mnogo èudesa zbog njihove nevjere.