Chapter 8

¹ Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduæi da nisu imali što jesti, dozva Isus uèenike pa im reèe: ²"Žao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me i nemaju što jesti. ³Ako ih otpravim gladne njihovim kuæama, klonut æe putom. A neki su od njih došli iz daleka." ⁴Uèenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" ⁵On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." ⁶Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim uèenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. ⁷A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reèe da i to posluže. ⁸I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. ⁹Bilo ih je oko èetiri tisuæe. Tada ih otpusti, ¹⁰a sam sa svojim uèenicima odmah uðe u laðu i ode u kraj dalmanutski. ¹¹Tada istupiše farizeji i poèeše raspravljati s njime. Iskušavajuæi ga, zatraže od njega znak s neba. ¹²On uzdahnu iz sve duše i reèe: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neæe dati znak." ¹³Tada ih ostavi, ponovno uðe u laðu pa otiðe prijeko. ¹⁴A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na laði. ¹⁵Nato ih Isus opomenu: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" ¹⁶Oni, zamišljeni, meðu sobom govorahu: "Kruha nemamo." ¹⁷Zamijetio to Isus pa im reèe: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaæate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? ¹⁸Oèi imate, a ne vidite; uši imate, a ne èujete? Zar se ne sjeæate? ¹⁹Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuæa, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest." ²⁰"A kada razlomih sedam na èetiri tisuæe, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." ²¹A on æe njima: "I još ne razumijete?" ²²Doðu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. ²³On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oèi, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" ²⁴Slijepac upilji pogled i reèe: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveæe ... hodaju." ²⁵Tada mu Isus opet stavi ruke na oèi i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. ²⁶Tada ga posla kuæi i reèe mu: "Ne ulazi u selo." ²⁷I krenu Isus i njegovi uèenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita uèenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" ²⁸Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treæi opet da si neki od proroka." ²⁹On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Ti si Pomazanik - Krist!" ³⁰I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. ³¹I poèe ih pouèavati kako Sin Èovjeèji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. ³²Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poèe odvraæati. ³³A on se okrenu, pogleda svoje uèenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" ³⁴Tada dozva narod i uèenike pa im reèe: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. ³⁵Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanðelja, spasit æe ga. ³⁶Ta što koristi èovjeku steæi sav svijet, a životu svojemu nauditi? ³⁷Ta što da èovjek dadne u zamjenu za život svoj? ³⁸Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi u ovom preljubnièkom i grešnièkom naraštaju - njega æe se stidjeti i Sin Èovjeèji kada doðe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anðelima."