Chapter 9

¹ Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." ²Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. ³I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. ⁴I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. ⁵A Petar prihvati i reèe Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti! Naèinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." ⁶Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. ⁷I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zaèu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" ⁸I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. ⁹Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne ustane. ¹⁰Oni održaše tu rijeè, ali se meðu sobom pitahu što znaèi to njegovo "od mrtvih ustati" ¹¹pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da doðe Ilija?" ¹²A on im reèe: "Ilija æe, doduše, prije doæi i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Èovjeèjem da æe mnogo pretrpjeti i biti prezren? ¹³Ali, velim vam: Ilija je veæ došao i oni uèiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." ¹⁴Kada doðoše k uèenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. ¹⁵Èim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenaðeno brže pohrli pozdraviti ga. ¹⁶A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" ¹⁷Odvrati netko iz mnoštva: "Uèitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. ¹⁸Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koèi se. Rekoh tvojim uèenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." ¹⁹On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" ²⁰I dovedoše ga k njemu. Èim zloduh ugleda Isusa, potrese djeèakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. ²¹Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to dogaða?" On reèe: "Od djetinjstva! ²²A èesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" ²³Nato mu Isus reèe: "Što? Ako možeš? Sve je moguæe onomu koji vjeruje!" ²⁴Djeèakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" ²⁵Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neèistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziði iz njega i da nisi više u nj ušao!" ²⁶Zloduh nato zavièe, žestoko strese djeèaka te iziðe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. ²⁷No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. ²⁸Kad Isus uðe u kuæu, upitaše ga uèenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" ²⁹Odgovori im: "Ovaj se rod nièim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." ³⁰Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. ³¹Jer pouèavaše svoje uèenike. Govoraše im: "Sin Èovjeèji predaje se u ruke ljudima. Ubit æe ga, ali æe on, ubijen, nakon tri dana ustati." ³²No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. ³³I doðoše u Kafarnaum. I veæ u kuæi upita ih: "Što ste putem raspravljali?" ³⁴A oni umukoše jer putem meðu sobom razgovarahu o tome tko je najveæi. ³⁵On sjede i dozove dvanaestoricu te im reèe: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" ³⁶I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reèe im: ³⁷"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." ³⁸Reèe mu Ivan: "Uèitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." ³⁹A Isus reèe: "Ne branite mu! Jer nitko ne može uèiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. ⁴⁰Tko nije protiv nas, za nas je." ⁴¹"Uistinu, tko vas napoji èašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neæe mu propasti plaæa." ⁴²"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baèen u more." ⁴³"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu uæi u život, nego s obje ruke otiæi u pakao, u oganj neugasivi. ⁴⁴# ⁴⁵I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu uæi u život, nego s obje noge bit baèen u pakao. ⁴⁶# ⁴⁷I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku uæi u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti baèen u pakao, ⁴⁸gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. ⁴⁹Uistinu, ognjem æe svaki od njih biti posoljen. ⁵⁰Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, èime æete nju zaèiniti? Imajte sol u sebi, a mir meðu sobom!"