Chapter 5

¹ Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. ²Èim iziðe iz laðe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki èovjek s neèistim duhom. ³Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima ⁴jer je veæ èesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. ⁵Po cijele bi noæi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. ⁶Kad izdaleka opazi Isusa, dotrèi i pokloni mu se, ⁷a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me!" ⁸Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziði, duše neèisti, iz ovoga èovjeka!" ⁹Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" ¹⁰I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. ¹¹A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. ¹²Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uðemo!" ¹³I on im dopusti. Tada iziðoše neèisti duhovi i uðoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuæe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. ¹⁴Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi poðoše vidjeti što se dogodilo. ¹⁵Doðu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuèen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. ¹⁶A oèevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. ¹⁷Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. ¹⁸Kad je ulazio u laðu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. ¹⁹No on mu ne dopusti, nego mu reèe: "Poði kuæi k svojima pa im javi što ti je uèinio Gospodin, kako ti se smilovao." ²⁰On ode i poèe razglašavati po Dekapolu što mu uèini Isus. I svi su se divili. ²¹Kad se Isus laðom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. ²²Stajao je uz more. I doðe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge ²³pa ga usrdno moljaše: "Kæerkica mi je na umoru! Doði, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" ²⁴I poðe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. ²⁵A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, ²⁶mnogo pretrpjela od pustih lijeènika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. ²⁷Èuvši za Isusa, priðe mu meðu mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. ²⁸Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit æu spašena." ²⁹I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. ³⁰Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reèe: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" ³¹A uèenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišæe i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" ³²A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to uèini. ³³Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. ³⁴On joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila! Poði u miru i budi zdrava od svojega zla!" ³⁵Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kæi ti je umrla. Èemu dalje muèiti uèitelja?" ³⁶Isus je èuo taj razgovor, pa æe nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" ³⁷I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. ³⁸I doðu u kuæu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. ³⁹Uðe i kaže im: "Što buèite i plaèete? Dijete nije umrlo, nego spava." ⁴⁰A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uðe onamo gdje bijaše dijete. ⁴¹Primi dijete za ruku govoreæi: "Talita, kum!" što znaèi: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" ⁴²I djevojka odmah usta i poèe hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u èudu veliku. ⁴³On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reèe da djevojci dadnu jesti.