« Prev Mark 6 Next »

Chapter 6

1 I otišavši odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici. 2I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sablažnjavahu se o njega. 4A Isus im govoraše: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i meðu rodbinom i u svom domu." 5I ne mogaše ondje uèiniti ni jedno èudo, osim što ozdravi nekoliko nemoænika stavivši ruke na njih. 6I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao. 7Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad neèistim dusima. 8I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 9nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina. 10I govoraše im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziðite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo." 12Otišavši, propovijedali su obraæenje, 13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su ozdravljali. 14Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu." 15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 18Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", 19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. 21I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim velikašima, èasnicima i prvacima galilejskim. 22Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reèe djevojci: "Zaišti od mene što god hoæeš i dat æu ti!" 23I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat æu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24Ona iziðe pa æe svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona æe: "Glavu Ivana Krstitelja!" 25I odmah žurno uðe kralju te zaište: "Hoæu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" 26Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29Kad za to doèuše Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. 30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su èinili i nauèavali. 31I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32Otploviše dakle laðom na samotno mjesto, u osamu. 33No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strèaše onamo i pretekoše ih. 34Kad iziðe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu. 35A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. 36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." 37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da poðemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" 38A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." 39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 40I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. 41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi kruhove i davaše uèenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. 42I jeli su svi i nasitili se. 43I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. 44A jelo je pet tisuæa muškaraca. 45On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46I pošto se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli. 47Uveèer pak laða bijaše posred mora, a on sam na kraju. 48Vidjevši kako se muèe veslajuæi, jer im bijaše protivan vjetar, oko èetvrte noæne straže doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi. 49A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 50Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 51I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. 53Pošto doploviše na kraj, doðu u Genezaret i pristanu. 54Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi èuli da se on nalazi. 56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

« Prev Mark 6 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |