Chapter 6

¹ I otišavši odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici. ²I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama? ³Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sablažnjavahu se o njega. ⁴A Isus im govoraše: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i meðu rodbinom i u svom domu." ⁵I ne mogaše ondje uèiniti ni jedno èudo, osim što ozdravi nekoliko nemoænika stavivši ruke na njih. ⁶I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao. ⁷Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad neèistim dusima. ⁸I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, ⁹nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina. ¹⁰I govoraše im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete odande. ¹¹Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziðite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo." ¹²Otišavši, propovijedali su obraæenje, ¹³izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su ozdravljali. ¹⁴Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu." ¹⁵A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od proroka." ¹⁶Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." ¹⁷Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. ¹⁸Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", ¹⁹Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla ²⁰jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. ²¹I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim velikašima, èasnicima i prvacima galilejskim. ²²Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reèe djevojci: "Zaišti od mene što god hoæeš i dat æu ti!" ²³I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat æu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." ²⁴Ona iziðe pa æe svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona æe: "Glavu Ivana Krstitelja!" ²⁵I odmah žurno uðe kralju te zaište: "Hoæu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" ²⁶Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. ²⁷Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, ²⁸donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. ²⁹Kad za to doèuše Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. ³⁰Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su èinili i nauèavali. ³¹I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. ³²Otploviše dakle laðom na samotno mjesto, u osamu. ³³No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strèaše onamo i pretekoše ih. ³⁴Kad iziðe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu. ³⁵A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. ³⁶Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." ³⁷No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da poðemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" ³⁸A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." ³⁹I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. ⁴⁰I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. ⁴¹On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi kruhove i davaše uèenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. ⁴²I jeli su svi i nasitili se. ⁴³I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. ⁴⁴A jelo je pet tisuæa muškaraca. ⁴⁵On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. ⁴⁶I pošto se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli. ⁴⁷Uveèer pak laða bijaše posred mora, a on sam na kraju. ⁴⁸Vidjevši kako se muèe veslajuæi, jer im bijaše protivan vjetar, oko èetvrte noæne straže doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi. ⁴⁹A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. ⁵⁰Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" ⁵¹I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; ⁵²još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. ⁵³Pošto doploviše na kraj, doðu u Genezaret i pristanu. ⁵⁴Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju ⁵⁵pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi èuli da se on nalazi. ⁵⁶I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.