Chapter 3

¹ Uðe ponovno u sinagogu. Bio je ondje èovjek usahle ruke. ²A oni vrebahu hoæe li ga Isus u subotu izlijeèiti, da ga optuže. ³On kaže èovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" ⁴A njima æe: "Je li subotom dopušteno èiniti dobro ili èiniti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. ⁵A on, ražalošæen okorjelošæu srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reèe tom èovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! ⁶Farizeji iziðu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeæanje protiv njega kako da ga pogube. ⁷Isus se s uèenicima povuèe k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, ⁸iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo èulo što èini i nagrnulo k njemu. ⁹Stoga reèe uèenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi laðica da ga ne bi zgnjeli. ¹⁰Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoðeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. ¹¹A neèisti duhovi, èim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" ¹²A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. ¹³Uziðe na goru i pozove koje sam htjede. I doðoše k njemu. ¹⁴I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati ¹⁵s vlašæu da izgone ðavle. ¹⁶Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, ¹⁷i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, ¹⁸i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca ¹⁹i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. ²⁰I doðe Isus u kuæu. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. ²¹Èuvši to, doðoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" ²²I pismoznanci što siðoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici ðavolskom izgoni ðavle." ²³A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? ²⁴Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. ²⁵Ili: ako se kuæa u sebi razdijeli, ona ne može opstati. ²⁶Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. ²⁷Nitko, dakako, ne može u kuæu jakoga uæi i oplijeniti mu pokuæstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada æe mu kuæu oplijeniti!" ²⁸Doista, kažem vam, sve æe se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. ²⁹No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vjeènoga." ³⁰Jer govorahu: "Duha neèistoga ima." ³¹I doðu majka njegova i braæa njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. ³²Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braæe tvoje, traže te!" ³³On im odgovori: "Tko je majka moja i braæa moja?" ³⁴I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braæe moje! ³⁵Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."