Chapter 2

¹ I pošto nakon nekoliko dana opet uðe u Kafarnaum, proèulo se da je u kuæi. ²I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješæivaše Rijeè. ³I doðu noseæi k njemu uzetoga. Nosila ga èetvorica. ⁴Buduæi da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Naèinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. ⁵Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." ⁶Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poèeše mudrovati u sebi: ⁷"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" ⁸Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa æe im: "Što to mudrujete u sebi? ⁹Ta što je lakše? Reæi uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' ¹⁰Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" I reèe uzetomu: ¹¹"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i poði kuæi!" ¹²I on usta, uze odmah postelju i iziðe na oèigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreæi: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" ¹³Isus ponovno iziðe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih pouèavaše. ¹⁴Prolazeæi ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim. ¹⁵Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kuæi, naðoše se za stolom s njime i njegovim uèenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga ¹⁶i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim uèenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" ¹⁷Èuvši to, Isus im reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima! Ne doðoh zvati pravednike, nego grešnike." ¹⁸Ivanovi su uèenici i farizeji postili. I doðu neki i kažu mu: "Zašto uèenici Ivanovi i uèenici farizejski poste, a tvoji uèenici ne poste?" ¹⁹Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi postiti dok je zaruènik s njima? Dokle god imaju zaruènika sa sobom, ne mogu postiti. ²⁰Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik i tada æe postiti u onaj dan!" ²¹"Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inaèe nova zakrpa vuèe sa starog odijela pa nastane još veæa rupa." ²²"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inaèe æe vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!" ²³Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi uèenici poèeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: ²⁴"Gle! Zašto èine što subotom nije dopušteno?" ²⁵Isus im odgovori: "Zar nikad niste èitali što uèini David kad ogladnje te se naðe u potrebi on i njegovi pratioci? ²⁶Kako za velikog sveæenika Ebjatara uðe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveæenika; a on dade i svojim pratiocima?" ²⁷I govoraše im: "Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi subote. ²⁸Tako, Sin Èovjeèji gospodar je subote!"