Chapter 11

¹ Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva uèenika ²i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Èim u nj uðete, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. ³Ako vam tko reèe: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah æe ga ipak ovamo pustiti." ⁴Otiðoše i naðoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. ⁵A neki od nazoènih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" ⁶Oni im odvrate kako im reèe Isus. I pustiše ih. ⁷I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. ⁸Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. ⁹I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! ¹⁰Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" ¹¹I uðe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veæ bijaše kasno, poðe s dvanaestoricom u Betaniju. ¹²Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. ¹³Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priðe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne naðe ništa osim lišæa jer ne bijaše vrijeme smokvama. ¹⁴Tada reèe smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Èuli su to njegovi uèenici. ¹⁵Stignu tako u Jeruzalem. On uðe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe. ¹⁶I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. ¹⁷Uèio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom æe se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega naèinili peæinu razbojnièku!" ¹⁸Kada su za to doèuli glavari sveæenièki i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oèaran njegovim naukom. ¹⁹A kad se uveèerilo, izlazili su iz grada. ²⁰Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. ²¹Petar se prisjeti pa æe Isusu: "Uèitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." ²²Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. ²³Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da æe se dogoditi to što kaže - doista, bit æe mu! ²⁴Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit æe vam! ²⁵No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." ²⁶# ²⁷I doðu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, doðu k njemu glavari sveæenièki, pismoznanci i starješine. ²⁸I govorahu mu: "Kojom vlašæu to èiniš? Ili tko ti dade tu vlast da to èiniš?" ²⁹A Isus im reèe: "Jedno æu vas upitati. Odgovorite mi, pa æu vam kazati kojom vlašæu ovo èinim. ³⁰Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" ³¹A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' ³²Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. ³³I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus æe im: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."