Chapter 10

¹ Krenuvši odande, doðe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obièaju ponovno pouèavaše. ²A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" ³On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" ⁴Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." ⁵A Isus æe im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. ⁶Od poèetka stvorenja muško i žensko stvori ih. ⁷Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; ⁸i dvoje njih bit æe jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. ⁹Što dakle Bog združi, èovjek neka ne rastavlja!" ¹⁰U kuæi su ga uèenici ponovno o tome ispitivali. ¹¹I reèe im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, èini prema prvoj preljub. ¹²I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, èini preljub." ¹³Donosili mu djeèicu da ih se dotakne, a uèenici im branili. ¹⁴Opazivši to, Isus se ozlovolji i reèe im: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni; ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje! ¹⁵Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi." ¹⁶Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažuæi na njih ruke. ¹⁷I dok je izlazio na put, dotrèi netko, klekne preda nj pa ga upita: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?" ¹⁸Isus mu reèe: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! ¹⁹Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" ²⁰On mu odgovori: "Uèitelju, sve sam to èuvao od svoje mladosti." ²¹Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom." ²²On se na tu rijeè smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. ²³Isus zaokruži pogledom pa æe svojim uèenicima: "Kako li æe teško imuænici u kraljevstvo Božje!" ²⁴Uèenici ostadoše zapanjeni tim njegovim rijeèima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! ²⁵Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." ²⁶Oni se još veæma snebivahu te æe jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" ²⁷Isus upre u njih pogled i reèe: "Ljudima je nemoguæe, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguæe!" ²⁸Petar mu poèe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom." ²⁹Reèe Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuæu, ili braæu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanðelja, ³⁰a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuæa, i braæe, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduæem vijeku život vjeèni. ³¹A mnogi prvi bit æe posljednji i posljednji prvi." ³²Putovali su tako uzlazeæi u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poèe im kazivati što æe ga zadesiti: ³³"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt, predati poganima, ³⁴izrugati i popljuvati. Izbièevat æe ga, ubit æe ga, ali on æe nakon tri dana ustati." ³⁵I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreæi mu: "Uèitelju, htjeli bismo da nam uèiniš što te zaištemo." ³⁶A on æe im: "Što hoæete da vam uèinim?" ³⁷Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." ³⁸A Isus im reèe: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" ³⁹Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus æe im: "Èašu koju ja pijem pit æete i krstom kojim se ja krstim bit æete kršteni, ⁴⁰ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." ⁴¹Kad su to èula ostala desetorica, poèeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. ⁴²Zato ih Isus dozva i reèe im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu. ⁴³Nije tako meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj! ⁴⁴I tko hoæe da meðu vama bude prvi, neka bude svima sluga. ⁴⁵Jer ni Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." ⁴⁶Doðu tako u Jerihon. Kad je Isus s uèenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. ⁴⁷Kad je èuo da je to Isus Nazareæanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" ⁴⁸Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jaèe vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" ⁴⁹Isus se zaustavi i reèe: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleæi ga: "Ustani! Zove te!" ⁵⁰On baci sa sebe ogrtaè, skoèi i doðe Isusu. ⁵¹Isus ga upita: "Što hoæeš da ti uèinim?" Slijepac mu reèe: "Uèitelju moj, da progledam." ⁵²Isus æe mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.