Chapter 22

¹ Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. ²Glavari sveæenièki i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. ³A Sotona uðe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. ⁴On ode i ugovori s glavarima sveæenièkim i zapovjednicima kako da im ga preda. ⁵Oni se povesele i ugovore da æe mu dati novca. ⁶On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. ⁷Kada doðe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, ⁸posla Isus Petra i Ivana i reèe: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu." ⁹Rekoše mu: "Gdje hoæeš da pripravimo?" ¹⁰On im reèe: "Evo, èim uðete u grad, namjerit æete se na èovjeka koji nosi krèag vode. Poðite za njim u kuæu u koju uniðe ¹¹i recite domaæinu te kuæe: 'Uèitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim uèenicima?' ¹²I on æe vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite." ¹³Oni odu, naðu kako im je rekao i priprave pashu. ¹⁴Kada doðe èas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. ¹⁵I reèe im: "Svom sam dušom èeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. ¹⁶Jer kažem vam, neæu je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." ¹⁷I uze èašu, zahvali i reèe: "Uzmite je i razdijelite meðu sobom. ¹⁸Jer kažem vam, ne, neæu više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne doðe." ¹⁹I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreæi: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo èinite meni na spomen." ²⁰Tako i èašu, pošto veèeraše, govoreæi: "Ova èaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." ²¹"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. ²²Sin Èovjeèji, istina, ide kako je odreðeno, ali jao èovjeku onomu koji ga predaje." ²³I oni se poèeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što uèiniti. ²⁴Uto nasta meðu njima prepirka tko bi od njih bio najveæi. ²⁵A on im reèe: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. ²⁶Vi nemojte tako! Naprotiv, najveæi meðu vama neka bude kao najmlaði; i predstojnik kao poslužitelj. ²⁷Ta tko je veæi? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." ²⁸"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. ²⁹Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: ³⁰da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeæi dvanaest plemena Izraelovih." ³¹"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. ³²Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi doðeš, uèvrsti svoju braæu." ³³Petar mu reèe: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." ³⁴A Isus æe mu: "Kažem ti, Petre, neæe se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." ³⁵I reèe: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." ³⁶Nato æe im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi maè ³⁷jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Meðu zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." ³⁸Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva maèa!" Reèe im: "Dosta je!" ³⁹Tada iziðe te se po obièaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim poðoše i njegovi uèenici. ⁴⁰Kada doðe onamo, reèe im: "Molite da ne padnete u napast!" ⁴¹I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: ⁴²"Oèe! Ako hoæeš, otkloni ovu èašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" ⁴³A ukaza mu se anðeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. ⁴⁴I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. ⁴⁵Usta od molitve, doðe uèenicima i naðe ih snene od žalosti ⁴⁶pa im reèe: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" ⁴⁷Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. ⁴⁸Isus mu reèe: "Juda, poljupcem Sina Èovjeèjeg predaješ?" ⁴⁹A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo maèem?" ⁵⁰I jedan od njih udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu desno uho. ⁵¹Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotaèe uha i zacijeli ga. ⁵²Nato Isus reèe onima koji se digoše na nj, glavarima sveæenièkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziðoste s maèevima i toljagama! ⁵³Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš èas i vlast Tmina." ⁵⁴Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga sveæenika. Petar je išao za njim izdaleka. ⁵⁵A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Meðu njih sjedne Petar. ⁵⁶Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reèe: "I ovaj bijaše s njim!" ⁵⁷A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" ⁵⁸Malo zatim opazi ga netko drugi i reèe: "I ti si od njih!" A Petar reèe: "Èovjeèe, nisam!" ⁵⁹I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" ⁶⁰A Petar æe: "Èovjeèe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. ⁶¹Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu rijeèi Gospodinove, kako mu ono reèe: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit æeš me tri puta." ⁶²I iziðe te gorko zaplaka. ⁶³A ljudi koji su Isusa èuvali udarajuæi ga poigravali se njime ⁶⁴i zastiruæi mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" ⁶⁵I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. ⁶⁶A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari sveæenièki i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeæe ⁶⁷i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on æe im: "Ako vam reknem, neæete vjerovati; ⁶⁸ako vas zapitam, neæete odgovoriti. ⁶⁹No od sada æe Sin Èovjeèji sjedjeti zdesna Sile Božje." ⁷⁰Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reèe: "Vi velite! Ja jesam!" ⁷¹Nato æe oni: "Što nam još svjedoèanstvo treba? Ta sami smo èuli iz njegovih usta!"